Zoran Milanović o filmovima koje voli: Otkrio i koje je erotske filmove išao gledati u kinu

Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske za HRT je govorio je o filmovima koji su ga oblikovali, koje je volio i koje i danas gleda. S njim je u pulskoj Areni razgovarao Daniel Rafaelić.

Milanović, koji se u političkim nastupima i obračunima često koristi filmskim referenecama, na pitanje otkud inspiracija filmom odgovara kako je to možda generacijski.

– Proveo sam puno vremena u kinu. U onim zagrebačkim kinima 70-ih i 80-ih koji su imali onako uniformirane redove stolaca i svi su smrdjeli na isti način – prisjeća se.

Najdraže kino mu je bilo kino Romanija – “buhara kino u staroj Trnjanskoj iza suda”.

Budući da je živio na Trnju, to je bilo prvo kino u koje je otišao. “Zbrisao je starcima” kako bi gledao Bruce Leeja, i to u sporednoj ulozi, u filmu “Osveta zelenog obada”.

Ustvrdio je kako su se u jugoslavenskim kinima mogli vidjeti svi filmovi, “ali sa sigurne distance” nakon što bi prošli ideološke filtere i “sakramente u komitetima”. Na pitanje je li mu smetalo što je neke filmove morao čekati nekoliko godina odgovorio je: 

– Ne, bio sam dijete. Imao sam drukčiji doživljaj vremena (…) Bio sam sretan da nešto dođe. I nisam likovao zbog toga što to Poljaci ili Česi neće vidjeti, jer nisam ni znao kako oni žive. Ali da, mogao si vidjeti kod nas manje-više sve. Bilo je po kinima i te nekakve erotske produkcije njemačke, soft. Ono, 70-ih i 80-ih godina to smo išli kao rojevi pčela u kino gledati.

Obilježio ga je, kaže, prvi film koji je gledao u kinu.

– Pamtim kao danas. Bilo je vruće, šesti mjesec, kraj škole. I sad ja zbrišem u kino s par frendova i gledam tamo i skužim da je Bruce Lee, koji je bio važniji od Tita, i to dosta važniji – sporedna uloga, da glumi nekog šofera tamo, koji se mlati pet minuta u filmu. (…) I bili su neki plakati – to je morao biti ‘Brutti, sporchi e cattivi’ Sergija Leonea – kazao je. 

Za taj film kazao je da im je kao srednjoškolcima bio smiješan, ali je “ustvari odvratan, fizički grozan”.

Za film “Independence Day” kazao je da je riječ o “briljantnoj produkciji, ali o grbavoj priči koja nije ni za pametnu djecu”. Kad je “Ružne, prljave i zle” pogledao u dobi od 20 godina, dodao je, ostao je “paraliziran koliko je to dobro”.

Za Leoneov film “Bilo jednom u Americi” kazao je da je veličanstven.

– One scene s Brooklyna, u vrijeme Pesaha, dakle one ‘masovke’ su bolje od ‘Kuma’ u tom smislu. Čudo, čudo – navodi Milanović.

Danas mu kino, dodaje, ne nedostaje. Nije da nema što gledati, ali više nema tu senzaciju. Stvari su se, kako kaže, promijenile i sve je postalo dostupno. Osim toga, navodi,danas ima vrlo dobrih serija za razliku od serija u prošlosti koje nisu imale narativnu snagu i ambiciju. U tom je kontekstu spomenuo “Bonanzu” i “Gradić Peyton”.

Nije filmski materijal

Na pitanje postoji li neki moment u njegovom političkom životu vrijedan snimanja filma – odgovorio je kako ne zna.

– Moj politički život je vrijedan meni, ali je banalan u odnosu na političke živote i puteve ljudi koji su obilježili epohe. Mislim da ja nisam filmski materijal, a nije ni nitko u Hrvatskoj. Neće biti rata. Rat čini ‘persona dramatis’ – kazao je.

Za Romana Polanskog kazao je kako ne zna što je od njega “toliko dobro”. Za njegov “Bal vampira” kaže – svi su kao djeca lagali da su ga gledali.

– Sjećam se kad je došao “Down by Law” Jima Jarmusha. To smo isto gledali, šatro smo kužili – smatra Milanović.

Apsolutno je skloniji, kaže, autorskim filmovima. Dosta je išao u Kinoteku koja ga je i formirala uz “ona kina rupčage”.

– S užitkom smo gledali (Andreja) Tarkovskog. Kao premladi smo čitali ruske klasike. Sad mi to nije toliko dobro, bolji mi je Tolstoj od Turgenjeva i Dostojevskog. kazao je Milanović. Za ‘Ivanovo djetinjstvo’ Tarkovskog kazao je da je “filmčina”, kao i ‘Boja nara’ Sergeja Parajanova.

Govoreći o nijemom filmu, spomenuo je “Metropolis” Fritza Langa, koji ga nije nešto posebno oduševio. Kao dijete, dodao je, smijao se genijalnom Charlie Chaplinu, a kao veliki film spomenuo je “Oklopnjaču Potemkin” Sergeja Ejzenštejna te filmove Aleksandra Nevskog.

– Ne moraš biti ne znam kako obrazovan da te odnos tamnog i svijetlog u tim filmovima stvarno obuzme. Kinoteka je bila važna, onda je došao video. Imao sam svoju zbirku filmova, ali danas je to bespredmetno, jer možeš doći do svega – dodao je Milanović.

Na pitanje o hrvatskim i jugoslavenskim filmovima rekao je:

– Crno-bijela produkcija s početka sedamdesetih bila je sjajna. (…) Recimo, serija ‘Sumorna jesen’ o zagrebačkim ilegalcima u sukobu s ustašama u kojemu svi ginu. To je prethodnica ‘Otpisanih’, ali je bolje. To je takav noir – kazao je Milanović.

Za filmove “Kad budem mrtav i beo”, “Zaseda” Žike Pavlovića i “Jutro” Puriše Đorđevića kazao je da su “filmovi veći od života”. U tom smislu spomenuo je i film “Rondo” Zvonimira Berkovića. Za “Gruntovčane” je rekao da su produkcijsko remek-djelo i da su superiorni “Malome mistu” koje mu je osobno draže – jer je porojeklom Dalmatinac. Za Kusturicu, Zafranovića, Paskljevića i ostale iz “praške škole” kazao je da su dobri autori.

“Balkanski špijun” zlatni rudnik

– Lordan je rano prestao snimati. Meni je njegov ‘Pad Italije’ malo previše ideologiziran, ali briljantno napravljen. To su nevjerojatni dijalozi i scene i interakcija glumaca, i rad s glumcima, kazao je Milanović koji je za “Balkanskog špijuna” rekao da je zlatni rudnik.

– Nisam shvaćao da ću se tom filmu vraćati tisuću puta – svakoj rečenici, svakoj gesti, svakoj grimasi – naveo je.

Kao prekrasnu seriju izdvojio je “Grlom u jagode”.

Na pitanje što kao predsjednik očekuje od hrvatske kinematografije izrazio je zadovoljstvo što je Pulski festival u Puli “spašen”.

– Meni činjenica da je neki film dobio Oscara ne znači puno, to mi nije referenca. Nekad je bila. Praktički, većina filmova u koji se ulaže puno novca su ‘blockbusteri’, filmovi teškog adrenalina, bez ‘feelinga’ – smatra Milanović.

Za “Kuma” je rekao da je riječ o “filmu u kojemu ima više krvi nego u Donbasu koji nije baš za ‘bečke dječake'”. Radi se o genijalnom filmu, ali mu je ipak, kaže, bolji “Bilo jednom u Americi” jer je neko prvi put zagrebao po temi židovske mafije.

Jedan od dražih filmova mu je “Blade Runner”, a u tom kontekstu spomenuo je i Bette Davis, Claude Chabrola, te filmove Francoisa Truffauta “400 udaraca” i “Nježna koža”.

Na pitanje je li na susretima s drugim šefovima država razgovarao o filmovima odgovorio je:

Ljudi su u pravilu štreberi, i to volim. Ima i par umjetnika, recimo albanski premijer. Inače tu nema prijateljstva, tu ima odnosa. Nevjerojatno je kako u tom svijetu ima briljantno obrazovanih ljudi, ali ima i poluidiota – i to na čelu država koje nisu bezveze – zaključio je Milanović.