Zoološki vrt na Smetovima

Na Smetovima kod Zenice, izletištu udaljenom osam kilometara od grada, postoji zoološki vrt. Zahvaljujući Zeničaninu Ameru Beganoviću, njegova vikendica postala je farma, a potom prerasla u mali zoološki vrt sa 18 vrsta životinja i više od 450 jedinki.
Ekipa Oslobođenja posjetila je Amera u njegovom malom raju i uživala na ovom neobičnom mjestu družeći se sa životinjama koje žive zajedno, jedne sa drugim u slobodi. Ono što je posebna zanimljivost je što se ulaz ne naplaćuje, a onaj ko je u mogućnosti, može dati donaciju.

S psom Hektorom

– Ideja se javila sama od sebe. Nije bilo nikakve namjere niti nekog plana megalomanskog. S obzirom na to da se stalno obijala vikendica, barem četiri-pet puta mjesečno, nabavili smo psa Hektora. Bila je teška zima 2016/17. kada je bilo minus 24 stepena, žao mi je bilo što je bio sam, pa sam došao da budem tu. Proveli smo skupa tu zimu. A pošto sam već bio tu, odlučio sam kupiti koke nosilje. Uvijek je bilo starog hljeba, a mogao sam kupiti vreću kukuruza. Pomislio sam, ako budem imao pet domaćih jaja, dobro je. Kako su koke već tu, odlučio sam kupiti koju patku i gusku. Po guske sam išao u Tuzlu, a patke su došle iz Kaknja. Dobio sam i neke piliće na poklon iz Kaknja. Onda sam nabavio i ćurke. Tako je krenulo, ispričao nam je Amer.
Beganović je ubrzo nabavio i paunove, prepelice, sumatranskog horoza, afričke koke… Njegovi prijatelji su ga stalno pitali da li ima domaćih jaja da proda, nagovarali ga da nabavi još koka, što je i učinio. Neki su mu donosili koke i poklanjali. Danas ima oko 200 koka.
– Kako smo već nabavili svu tu perad, mama mi je rekla da bi bilo dobro nabaviti jednu kozu. Vratio sam se iz Hrvatske, gdje sam te godine radio kao sezonski radnik i poslušao je. Kupio sam tri koze i jarca. Koze su se počele jariti. Tako je na svijet došao jarac Frane, koji je dobio ime po mom gazdi iz Hrvatske. Kad su se ojarile koze, bilo je viška mlijeka. Kupio sam dva janjeta koja sam hranio i othranio na flašicu. Sad su to ovce. Poslije toga sam nabavio još dva janjeta, pa dva magareta, jedno kupio u Bugojnu, drugo u Doboju, došli su konji. Drina je došla ždrebna i sa malom ždrebicom. Ove godine se oždrijebila i stigla nam je Čarli. Onda sam dobio na poklon fazane. Nabavio sam zečeve, prisjeća se Beganović.

Zahvaljujući djeci koja tjeraju roditelje da ih dovedu u ovaj mali zoološki vrt, oživjeli su i Smetovi. Pozitivna priča se širi.
– Primijetio sam da djeca stvarno ne znaju razliku između patke i guske, da ne znaju mnogi ni kako kokoška izgleda, da ne znaju razlikovati koku i horoza. Vidio sam da našoj djeci treba edukacija u prirodi. Kad je to već krenulo, zašto im ne bih pružili priliku da vide životinje, da se edukuju. Što bi išli u Sarajevo u Pionirsku dolinu ili neke druge zoološke vrtove koji su udaljeni, a tamo sigurno ne bi imali ovu interakciju, ne bi bili u dodiru sa životinjama. U drugim zoološkim vrtovima životinje su u kavezima, a vi ste udaljeni dva-tri metra od njih i djeca pitaju zašto su životinje zatvorene. Kod nas su životinje u prirodi. Sve je slobodno. Svi se vrate uveče u prostor u kojem spavaju, objasnio nam je Amer.
Za afričke koke Amer kaže da su pravi uzbunjivači kada primijete opasnost i na zemlji i u zraku. Jedna je uvijek na oprezu i prati. Ako opasnost dolazi iz zraka, zakriješti, pa svu perad povede u sklonište da se sakriju. One, pojašnjava Beganović, love zmije, tako da na ovoj farmi nema zmija, guštera ili miševa. Kad ubije zmiju, donese je da pokaže i pohvali se gazdi. One su uvijek u jatima, dobri su letači, a jedina su vrsta koka koje nemaju perja na vratu. U svom prirodnom staništu u Africi su strvinari i jedu sve, pravi su čistači prirode.

Amerov dan započne u četiri sata ujutro, a završi oko 22.30 kada hrani konje.
– Ustajem u četiri, popijem kafu, a već u 4.30 sam sa životinjama. Prvo nahranim pse Beti, Belu i Hektora, pa perad. Nakon pola sata hranim konje. Dobijaju žito, nekad kukuruz, nekad zob. Poslije toga donosim im sijeno, onda idem kozama i magarcima i hranim ih. Nakon toga dolaze na red telad koja su još na mlijeku. Poslije hranjenja životinje se puštaju napolje. Od osam do 12 radim druge poslove, čistim, pripremam obrok u podne. Ne treba vam sat. Životinje znaju svoj biološki sat. Ako prođe pet minuta od podneva a nisu dobile hranu, javljaju se. U četiri popodne jedu ponovo koke. U međuvremenu dolaze gosti, obilaze životinje. Ja se trudim da im budem na usluzi, ali uradim i ono što trebam oko životinja. Dan završava sa obrokom konjima u 22 sata i mojim obilaskom da vidim je li sve uredu i ugasim im svjetla, ispričao je Amer.

Dječiji osmijeh

Kazao nam je da posebnu radost u ovaj svijet donose djeca koju gleda kako komuniciraju sa životinjama. Jedna djevojčica, koja dolazi često, sjedne kod jarića i s njima priča, ljubi ih, mazi. Oni je slušaju, osjete ljubav.
Dječak Tarik koji se plaši svih životinja u srijedu je bio s roditeljima. Nakon nekoliko sati se oslobodio i počeo prilaziti pojedinim životinjama. Kad je došlo vrijeme da ide kući, rasplakao se i molio roditelje da ostanu. Djevojčica Nadja najviše se druži sa jednom kokom koja voli da se mazi, a njena rodica Lejla fascinirana je konjima, prilazi im bez ikakvog straha, miluje ih, a već neko vrijeme u mini zoovrtu Smet pohađa i školu jahanja koju vode instruktorice jahanja i na koju se djeca sve češće prijavljuju prilikom posjete. Jedna djevojčica ide stalno za guskama i kada one uđu u jezerce napravljeno za njih, hoće i ona u vodu. A kako joj roditelji ne dozvoljavaju, brizne u plač.

Da veliki doprinos pojedinac može dati zajednici, dokazuje i Zeničanin Afan Abazović, turistički vodič i zaljubljenik u prirodu, kreator jedinstvene planinarske ture za djecu. Sve popularniji projekat #PorodicaPrirodaDrustvo Udruženja Azimuth 135 u srijedu je svojim sugrađanima ponudio planinarsko-turističku turu na Smetove, a jedna od aktivnosti bila je i posjeta mini zoovrtu Smet.
– Pokušali smo popularizovati ovu lokaciju i dočarati novi pristup dječijoj radoznalosti, da na direktan način upoznaju i otkriju domaće životinje. Nakon toga smo izveli učesnike do spomenika na Smetovima, u dužini od 2,5 km, a tamo smo napravili logorsku vatru i pekli pečenjke i kobasice. Nažalost, zbog oblaka nismo mogli posmatrati zvjezdano nebo, pa ćemo uskoro napraviti specijalnu turu posmatranja, kazao nam je Afan Abazović, prvi čovjek Udruženja Azimuth 135.
Smetovi, najpoznatije zeničko izletište, posjeduju mnogo potencijala i trud koji ulažu iz Zoovrta Smet i Udruženja Azimuth 135 svijetli je primjer istinske ljubavi i brige za okoliš, društvo i pojedinca. Beganoviću su se javili ljudi koji žele donirati životinje. Ponuđena su mu na čuvanje dva jelena za koja treba ograditi prostor, iz Zoološkog vrta iz Tuzle ponudili su mu lamu i antilopu. S obzirom na to da se bliži zima i da održivost ovisi isključivo o vlastitim finansijama i dobrovoljnim prilozima posjetilaca, nadaju se da će lokalne vlasti i privrednici prepoznati potencijal i podržati ovaj jedinstven projekat.
Napravljeni su temelji za veliku štalu u kojoj bi trebali biti smješteni konji. Biće tu jedan manjir za jahače, za školu jahanja. Nabavljena je već kočija. Problem je što je još nema ko voziti, jer “neće niko da radi”.
– Škola jahanja sa konjičkim klubom Smet je počela. Imamo dva velika konja za jahanje i jednog ponija. Tu je pet konja, tako da nije problem i za veći kapacitet, pojasnio je.

U planu je da se preuredi dio štale u ugostiteljski objekat u kojem bi se za posjetioce pravila domaća hrana koju ne mogu naći u ponudi restorana, ali i mogli poslužiti domaća kafa i sok. To bi pomoglo i da zoološki vrt bude samoodrživ finansijski.

Prokleta korona

Beganović ima problema i s pitkom vodom. Kaže da je mora dovoziti, a skuplja i kišnicu za životinje.
– Grad Zenica, odnosno Javno preduzeće za upravljanje sportskim objektima dalo je rezervoar vodovoda na upravljanje jednom ugostiteljskom objektu, a oni ne daju nikom na Smetovima da se priključi. Čak su zatvorili i dvije javne česme da ne bi niko uzimao vodu, ustvrdio je Beganović.
Na pitanje da li se ikada pokajao što se odlučio na ovakvu vrstu života, odgovorio je da nije i da samo treba izdržati “ovu prokletu koronu koja nas je zeznula u svemu, da prezimimo ovu zimu, pa ćemo ići dalje”.

Oslobođenje