Zlatan ogorčen: “Trešnje propadaju jer nema ko da bere, nezaposleni neće ni da čuju”

Iako su trešnje jedno od rijetki vrsta voća kojeg proizvodimo dovoljno za domaće potrebe, prošle dvije sezone najveći dio uroda “obrali” su mraz i grad, pa je značajno porastao uvoz. Ovu sezonu voćari u Hrvatskoj bi mogli pamtiti kao rekordnu.

Trešnje su rodile iznad očekivanja, što se vidi i po značajno manjoj cijeni na pijacama. No, kako to obično biva uvijek se nešto zakomplikuje. Sada je to nedostatak radne snage.

Sezonskih radnika nema ni za lijeka, počela je i turistička sezona pa ono malo nezaposlenih bira unosnije plaćene poslove. Sve to zadaje glavobolje proizvođačima voća i povrća kojima je već dio uroda propao na njivi ili u plastenicima. U voćnjacima koji iziskuju puno ručnog branja umjesto zarade zbrajaju se gubici.

Najdrastičniji primjer upravo se događa u voćnjaku Zlatana Kljakovića Gašpića, predsjednika Udruženja “ZG trešnja”, smještenom u selu Majkovec nedaleko od Svete Helene u Hrvatskoj. Kao jedan od najvećih proizvođača trešanja u susjednoj zemlji, on procjenjuje da će i pored odlične godini biti sretan ako uspije otplatiti samo troškove proizvodnje.

“Ne znam šta bih rekao jer i kada imamo dobre vremenske uvjete i sjajan urod, mi jedva spajamo kraj s krajem. Ovo je katastrofa, od mojih 7600 stabala trešanja na 3,2 hektara bit ću sretan ako oberem njih petnaestak posto. Neobrano će ostati oko 6500 stabala, što će meni napraviti gubitak od oko 1,5 miliona kuna, a državi ono što je mogla naplatiti preko PDV-a od 13 posto pa vi računajte. Razlog je vrlo jednostavan, komplikovana birokratska procedura za dobivanje dozvola za uvoz radne snage i opća nezainteresiranost nezaposlenih s biroa rada”, kaže Kljaković Gašpić.

Njegove glavobolje s radnom snagom koja je trebala ovih dana brati trešnje i slati ih na tržište počela je u rano proljeće kada je shvatio da će u okolini teško naći dovoljno ruku za obećavajući urod.

“Kod ovih naših sa zavoda moramo imati svu papirologiju i plaćati im penziono i zdravstveno, a dogodi se da neko nakon dva dana otvori bolovanje i ne možeš mu dati otkaz. Kod stranaca je još veća muka. Javljaju mi se preko agencija poljoprivredni radnici s iskustvom iz Indije, Nepala, Bangladeša, ali nemaju naše radne vize i boravišne dozvole. Prema našem idiotskom zakonu, procedura izdavanja istih dozvola traje od 3 do 4 mjeseca. Inicijativa za 10 radnika iz Nepala koju sam pokrenuo prema zakonom propisanoj proceduri krajem marta ove godine je propala jer su mi iz policije u Sv. Ivanu Zelini javili prije mjesec dana da ću dozvole dobiti tek u augustu, kada mi više ne budu trebale. Nije policija kriva nego zakonodavac koji je donio takav birokratski, glup, nepraktičan i štetan zakon”, ogorčen je Kljaković Gašpić.

Prešutno odobrenje države

Priznaje da je i on djelomično kriv jer je bio neinformiran o dugotrajnoj proceduri za koju nije znao, a za sve optužuje aktuelnu Vladu i strukovnog udruženja koje, kaže, ne brinu problemi poljoprivrednika nego samo pričaju o turizmu i građevinarstvu.

“U drugim zemljama EU ti problemi ne postoje. Agencija ti dovede radnike, ti predaš pasoše policiji, isplatiš radnike nakon posla i oni odlaze dalje za poslom. A od mene su tražili da komisija obiđe i provjeri uvjete u kojima će biti smješteni radnici, tražili neke ankete. Čemu služi sva ta procedura, zašto onda sve te potpore za ulaganja u proizvodnju kada ne znamo što s proizvodom”, pita se diplomirani inženjer agronomije sa 40-godišnjim iskustvom u uzgoju voća.

Dodaje da našim tržištem voća vlada sedamdesetak uvoznika koji uništavaju domaću proizvodnju uz prešutno odobrenje države, piše Jutarnji.

“Nigdje se u Europi ne može dogoditi da trgovci prodaju uvozno voće dok ima domaćeg. Šveđani će radije jesti svoje kisele kruške dok ih ima, a španske koje su deset puta sočnije doći će u prodaju kada se proda zadnja domaća. Ove godine, kada trešanja ima u izobilju, opet smo imali one iz Italije, Španije, Grčke, Turske i Srbije. I to po nepopularnim cijenama od 6 do 12 kuna za kilogram. Kako mi to možemo pratiti kada nam je cijena za berbu oko 7 kuna, a gdje su ambalaža, prijevoz… I onda vi mene pitate zašto je trešnja neobrana, ma nemojte me…”, zaključuje Kljaković Gašpić.