ŽIVOTNA PRIČA | Ispovijest Nihada Fetića Hakale: Od bakšiša sam napravio kuću

Zeničanin Nihad Fetić Hakala već 34 godine konstanta je na muzičkoj sceni. Ljudi ga vole, a on se nikada nije volio previše eksponirati. U otvorenoj ispovijesti za “Dnevni avaz” govorio je otkud u muzici, kako je dobio nadimak Hakala, koji je njegov najteži trenutak u karijeri, ali i kada planira da ode u penziju. 

– Čovjek se rodi za nešto, neki to otkriju, a neki umru i nikada ne otkriju zašto su se rodili. Od djetinjstva sam davao muzičke znakove. Bio sam rođeni talent. Što bi moj otac rekao, nisi znao riječi izgovarati, ali si pjevao. Davne 1984., po izlasku iz tadašnje JNA, bio sam na jednom ispraćaju u gdje je došao i Sedin Šarić sa harmonikom. Moji su, po običaju, tražili da pjevam, on me čuo i pozvao da dođem u Ričice, gdje su bile probe tadašnjeg kulturno-umjetničkog društva. Tako sam krenuo, a onda je 1985. “Zov”, koja je radila po hotelima u Zenici, tražila pjevača i prijavio sam se na audiciju. Kada su me čuli, drugima su rekli da mogu ići. 

Onda su uslijedili nastupi po lokalima u Vitezu, Biloj, Kaknju, Zenici, baštama hotela “Metalurg”, Doma armije… Krajem 1992. snimam album, a 1. jula 1993. postajem profesionalac. 

Otkud nadimak Hakala? 

– To je po “Top listi Nadrealista“. Prepričavao sam scene iz „Nadrealista“, posebno Đuru i scenu “Jasmine, dira me Hakala”. Onda dođemo na tezgu, a oni kažu: “Hajde, Hakala”. Prvo sam negodovao, poslije se i navikao. Kada je došlo do toga da snimim prvi album, oni me i nagovore, jer već imaju dva Nihada – Alibegović i Kantić, da stavim na album Hakala, što sam i prihvatio, a ostalo je i do dana danas. Ne kajem se. 

Elektrotehničar ste po struci. Imate li radnog staža u tom poslu? 

NASTAVI ČITATI ISPOVIJEST KLIKOM OVDJE

Razgovarao: Dino PAŠALIĆ / Dnevni avaz