Zikret Mahmutović RVI bez noge donirao je kćerki Amni 70 posto jetre i tako joj spasio život

Kolika je roditeljska ljubav i da ona ustvari nema granica najbolje pokazuje primjer Zikreta Mahmutovića (50) iz Breze koji je svojoj 26-godišnjoj kćerki Amni donirao 70 posto svoje jetre i tako joj spasio život.

Amnini zdravstveni problemi počeli su prije desetak godina, kaže Zikret, RVI bez desne noge koju je izgubio braćeni svoju zemlju i narod tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

Dugogodišnja borba za život

– Amna je imala izražene probleme sa crijevima, pa su ljekari prvo posumnjali na Kronovu bolest, a potom i na ulcerozni colitis, da bi se na kraju utvrdilo da se radi o autoimunom hepatitisu sa kojim se borimo već sedam godina – govori nam Zikret kako su počeli zdravstveni problemi njegove kćerke.

Prošle godine u maju Amna je bila jako loše. Ljekari u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) su, nakon svih pretraga, utvrdili cirozu jetre.

– U početku bolest je bila podnošljiva, ali kako je vrijeme odmicalo, njeno stanje se sve više pogoršavalo. Bolest je počela utjecati i na druge organe. Ljekari su mi otvoreno kazali da je jedini način da se Amna izliječi – transplantacija jetre. Odmah smo počeli tragati za rješenjem. Išli smo u Zagreb, u Kliniku Merkur, ali kako nismo u Eurotransplantu, ništa se nije moglo uraditi – priča Zikret.

Očajna i rastrgana na sve strane u potrazi za spasenjem za svoje dijete, porodica Mahmutović saznaje za Kliniku Memorial u Istanbulu u Turskoj i mogućnost da se preko Fonda solidarnosti pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, iznađe način i uradi transplantacija jetre.

Kako se u Klinici Memorial radi transplantacija jetre sa živih donora, trebalo je naći adekvatnog donora. Zikret i Amna odmah su otišli u KCUS, gdje je, nakon svih pretraga, uspostavljeno da otac može donirati dio jetre svojoj kćerki.

– Konzlij ljekara sa KCUS-a odmah je dao preporuku Fondu solidarnosti, a oni su donijeli rješenje o izmiještanju pacijentice u Kliniku u Istanbulu. Savjetovano je da se što prije krene, pa smo već 13. decembra prošle godine Amna i ja otputovali u Istanbul. Na Klinici smo ponovo prošli svu proceduru, a transplantacija je urađena 20. decembra – priča dalje ovaj hrabri otac.

Zikret je svojoj Amni donirao 70 posto jetre, a on je ostao sa 30 posto tog organa. Ali, kako je jetra organ koji se brzo regenerira, ljekari u Istanbulu Zikretu su kazali kako bi se nakon tri, četiri mjeseca njegova jetra trebala regenerirati.

– Ne znam da li će to biti sto posto, ali će biti blizu toga – dodaje Zikter.

Isto bi se trebalo dogoditi i sa Amninom jetrom nako što organ prođe period privikavanja na organizam, a to je, kako nam Zikret reče, dva, tri mjeseca nakon transplantacije.

– Ljekari u Turskoj odmah sutradan, nakon zahvata, kod Amne utvrdili da je jetra dobila funkciju i da nesmetano radi. Sada je sve do nje, da se pridržava preporuka ljekara, da redovno uzima terapiju, pazi se infekcije i prehlade. Za otprilike šest mjeseci i njena jetra bi se trebala regenerirati. Sada smo oboje kod kuće u Zenici, ne izlazimo, nemamo nikakvih kontakata sa ljudima, zbog virusa, uzimamo terapiju, jedemo zdravu hranu. Što se tiče mene, ja sam redovno na kontrolama u KCUS-u. Amna svakih 15 dana šalje nalaze u Istanbul, a nakon tri mjeseca ići će na kontrolni pregled u Tursku – kaže Zikret.

Sve troškove operacije i liječenja finansirao je Fond solidarnosti. Zikret kaže kako nema tačnu informaciju, koliko je sve koštalo, ali da im je u Klinici u Istanbulu rečeno da je cijena takvih zahvata od 70.000 eura i više.

Amna kaže kako se uglavnom dobro osjeća, i da osim malih pritisaka na ranu kod promjena položaja, nema.

Diplomirani inžinjer građevine i buduća magistrica, ne predaje se, i sa nestrpljenjem, kako nam reče, čeka povratak normalnom načinu života, izlascima, druženju sa prijateljima i zaručnikom Dinom koji ju je, kako nam je otkrila, zaprosio u avionu tokom leta za Tursku.

Transplantaciju je uradio prof. dr. Kamil Yalçın Polat, za kojeg Amna kaže kako je vrhunski stručnjak, i da ustvari njemu duguje život.

– Striktno moram paziti kad koje lijekove pijem, u kom terminu jedem. Znam da mi je ova godina ključna, naročito prva tri mjeseca, da se trebam maksimalno paziti, i ja to radim. Naročito se pazim koronavirusa, jer u slučaju infekcije, neke lijekove ne bi smjela uzimati – govori Amna.

Često, kaže, razmišlja o tome šta je njen otac uradio za nju.

– Prošlog ljeta sam saznala da moram na transplantaciju jetre. Otac je odmah rekao da će on biti donor, ne znajući – da li on to zaista može biti. Sreća u svemu je što su to i nalazi potvrdili.

Jednom mi je samo rekao: “nas je Bog stvorio da se borimo cijeli život”. Tako nam je od rođenja, i njemu i meni, ali ne želimo se predate – kazala nam je na kraju razgovora Amna Mahmutović.

Priča sa sretnim završetkom

– Ovo je zaista nevjerovatna priča, sa sretnim završetkom iz koje se najbolje može vidjeti kako ustvari roditeljska ljubav nema granica – kaže Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.

Dodaje kako su se Amna i njen otac Zikret Udruženju obratili početkom prošle godine.

– Objasnili smo im da je jako teško da se transplantacija jetre uradi u BiH, s obzirom da nemamo donora sa preminulih osoba. Također, smo im kazali da postoji mogućnost da se donira dio jetre – navodi Žuljević.

U Bosni i Hercegovini nema tačnih podataka – koliko osoba treba transplantaciju jetre. No, prema riječima Tomislava Žuljevića, predsjednika Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, na listi je trenutno oko 25 osoba.

– Nažalost u ovom trenutku njihove šanse su zaista male. Onaj ko nema nekoga, kao u ovom slučaju, da mu donira dio organa, nažalost osuđen je na ono najgore. KCUS nam je krajem prošle godine pokazao da taj zdravstveni centar može raditi transplantacije, nakon nekoliko izvedenih transplantacija bubrega. Mi se nadamo i optimistični smo da će uskoro početi raditi i transplantacije jetre, ali i srca – zaključio je Žuljević.