Zgrade u ovom gradu u BiH mogu izdržati potrese magnitude 5,0-6,0 po Richteru

Katastrofalni zemljotres koji je pogodio Tursku gdje broj mrtvih raste iz dana u dan, a u kojem su se pojedine građevine rušile kao kule od karata pokrenuo je i brojna pitanja o propustima u gradnji, kao i o tome koliko su sigurne naše zgrade i koju bi jačinu zemljotresa mogle izdržati, jesu li sigurnije one novije gradnje ili starije, kakvi su nam standardi prilikom građenja i ono najvažnije koliko se oni poštuju.

U Bosni i Hercegovini još uvijek vrijede standardi iz bivše Jugoslavije koji su doneseni nakon velikih potresa u Skoplju (1963) i Banjoj Luci (1969) kada se počelo više voditi računa o potresnom inženjerstvu u bivšoj nam državi.

Nakon tih potresa doneseni su propisi za gradnju objekata u seizmičkim područjima koji su bili usuglašeni sa standardima nekih drugih zemalja u svijetu, s novim pristupima i metodama, kazao je u razgovoru za Fenu izvanredni profesor s Građevinskog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru Majudin Muratović istaknuvši kako je u našoj zemlji još uvijek važeći standard iz bivše Jugoslavije sa svojom zadnjom modifikacijom iz 1991. godine.

Trenutno se radi, dodaje, na donošenju novih standarda koji su usuglašeni s europskim propisom – Eurocode 8 koji tretira seizmičku analizu građevinskih objekata.

Zgrade u Mostaru mogu izdržati potrese magnitude 5,0-6,0 po Richteru

Nažalost, zbog prizora koje gledamo iz područja u Turskoj i Siriji pogođenih nedavnim katastrofalnim potresom, ukazala se prilika da se ova tema posebno aktualizira u građevinskoj struci.

Primjenjujući matematičko-fizikalni model seizmičnosti, došlo se do zaključka da se u narednih 50 godina na teritoriji BiH mogu očekivati potresi maksimalnog intenziteta do VII stupnjeva Merkalijeve skale, a zgrade primjerice u Mostaru projektirane su tako da mogu izdržati potrese magnitude 5,0-6,0 stepeni po Richteru.

– Mostar je otprilike u nekoj seizmičkoj zoni intenziteta potresa VII-VIII i VIII-IX po MCS skali (Merkalijeva skala) što u nekoj gruboj usporedbi odgovara potresima 5,0-6,0 magnitude po Richterovoj skali. To znači da su naši objekti morali zadovoljiti dinamičke proračune za ove intenzitete – rekao je prof. Muratović.

Armirani beton

Što se tiče materijala i same gradnje, napominje kako je kod nas uobičajena percepcija da su objekti od armiranog betona sigurniji na djelovanje potresa, što, kako kaže, ne mora biti uvijek tačno.

Po njemu, veliki problem kod objekata pri pojavi potresa je njegova masa.

Objekti veće mase na sebe navlače veće, horizontalne, potresne sile pa bi zato bilo poželjno da se dio objekta izvodi od lakih materijala kao što su siporeks, gips ploče i slično, smatra prof. Muratović.

Dodaje i kako se objekti čiji je nosivi sistem od čelika ili drveta bolje ponašaju na djelovanje potresa zbog svoje sposobnosti deformiranja, a samim time i trošenja energije nastale pojavom potresa.

– Naravno da danas postoje i posebni sistemi koji se ugrađuju u objekte čiji je osnovni zadatak da potroše što više energije potresa koja je aplicirana na objekt. To su razni sistemi ležišta ispod objekta, apsorbera s podešenom masom, viskoznih prigušivača i sl. čiji je zadatak da troši energiju potresa – kaže Muratović.

Poštivanje propisa i pravila struke

Mišljenja je da u gradnji objekata posebnu pažnju treba obratiti na fazu izvođenja.

– Moramo napraviti objekt prema njegovom projektu i ugraditi materijale koji su predviđeni po projektu. To je najosjetljivija faza počevši od modeliranja konstrukcije, njenog proračuna i na kraju izvođenja i održavanja. Tu moramo imati stručne nadzore koji će raditi prema pravilima struke, a i država se mora uključiti sa svojim kontrolama preko inspekcija koje se trebaju pridržavati propisa – ističe.

Napominje i da se građevinski objekti moraju pravilno modelirati, treba se pridržavati propisa, projekte trebaju raditi stručni inženjeri – projektanti, te treba izvršiti reviziju projektne dokumentacije.

Dalje, u objektima trebamo imati sistem nosivih elemenata čiji je zadatak da preuzmu horizontalne seizmičke sile.

– Ako se objekti izvedu prema projektu i s projektom predviđenim materijalima, onda ne bismo trebali imati problema s nekim potresima u budućnosti – rekao je prof. Muratović koji je na pitanje jesu li od potresa sigurnije novije ili starije zgrade samo kratko odgovorio kako o tome “ne bi davao neke paušalne izjave”.

– Bosna i Hercegovina je seizmički aktivno područje, ali na sreću nismo imali neke zemljotrese s katastrofalnim posljedicama već dugo vremena. Potres je takvo dinamičko opterećenje na građevinske konstrukcije za kojeg ne znamo ni kada, ni gdje će se desiti i kakav će intenzitet imati. Sva iskustva za neku buduću gradnju u seizmičkim područjima ustvari dobivamo iz potresa koji su se dogodili u prošlosti i prema njima donosimo propise u oblasti aseizmičkog građenja – zaključio je prof. Muratović.

Za kraj je rekao i kako bi potresi koji su pogodili Tursku i Siriju, izazvali daleko manje posljedice u npr. Japanu čije je zakonodavstvo u aseizmičkom građenju vrlo strogo i rigorozno.