ZENICATRANS | Od SDA do Kasumovića

„Kod Kantonalnog tužilaštva u Zenici urgirati na ubrzanom procesuiranju o izvršenim krivičnim djelima na štetu preduzeća i prodaji nekretnina u općini Brela, Republika Hrvatska, koji su ovlašteni predstavnici „Zenicatrans-prevoz putnika“ na osnovu sporazuma o dodjeli nepokretnosti dali „D.D. Tisaturist“ Busovača bez naknade;“

Više od dvadeset godina prošlo je od ovog zaključka Finansijske policije. Prema njihovom izvještaju potpuno su nezakonito „prodati“ objekat i zemljište „Zenicatrans-prevoz putnika“  u Brelima.

Treba li reći da nikakva istraga nije pokrenuta i taj je objekat  „nestao“ u dokumentaciji. Doslovna otimačina odmarališta Zenicatransa u Brelima izvedena je putem izdvajanja busovačkog Tisaturista iz ove firme , da bi potom objekat bio ekspresno prodan te sada ima nove, „nepoznate“ vlasnike.

Zenicatrans je imao brojne domaće i međunarodne autobuske linije, imao je i  više od 150 autobusa, Autobusku stanicu, benzinsku pumpu, garaže, radionice, zemljišta i 640 radnika. Mnogo toga je imao do privatizacijskog procesa po SDA-HDZ modelu. Istina, uprava Zenicatransa je vizionarski i prije zvaničnog početka privatizacije „poslovnim potezima“ počela finansijski slabiti firmu. 

Krajem 1996 godine Fehim Sejari, formalno trgovac autobusima iz Njemačke, i „Zenicatrans-prevoz putnika“ sklapaju ugovor o formiranju zajedničke firme „F.S. Zenicabus“.  Sirijac Sejari bio je u obavještajnim i policijskim izvještajima nakon rata navođen kao blizak saradnik „kontroverznih biznismena“ Senada Šahinpašića Šaje i nedavno preminulog Hasana Čengića. U novoj firmi Sejari je imao 51% vlasništva sa 5100 maraka uloga, Zenicatrans 49 posto.  

Bilo je neshvatljivo da jedno preduzeće osniva firmu-kćerku u istoj djelatnosti u kojoj se nalazi i firma-majka i tako stvara konkurenciju osnovnom preduzeću. U slučaju ugovora “Zenicatrans – Fehim Sejari” nova zajednička firma „F.S. Zenicaabus“ preuzela je djelatnost osnovnog preduzeća!

Pokazaće se uskoro da ništa nije bilo slučajno, pa ni odluke uprave Zenicatransa. „F.S: Zenicabus“ preuzeo je međugradski prevoz sa autobusima uzetim u najam od Sejaria. Prvih godina troškove je uglavnom plaćao „Zenicatrans-prevoz putnika“.

„F.S. Zenicabus“ je za period  ostvarivao prihod isključivo po osnovu zakupnine autobusa i prefakturisanja određenih troškova „Zenicatransu-prevoz putnika“ što ukupno iznosi 812 hiljada KM. Navedeni iznos direktno je teretio matično preduzeće,“ navedeno je u izvještaju Finansijske policije.

Konačno preuzimanje Sejari dovršava 1999. godine, kada ostvarenu dobit preusmjerava u dokapitalizaciju i u potpunosti preuzima „Zenicabus“, a time i profitabilne međugradske linije, sve uz „blagoslov“ tadašnje uprave Zenicatransa. Ukratko, Sejari je uložio 5100 maraka, dao na lizing stare i precijenjene autobuse i naposlijetku postao vlasnik firme koja je od Zenicatransa preuzela sve profitablne međugradske i međunarodne linije. 

Zenicatransu je preostao gradski i prigradski saobraćaj i mnogo dugova. Da nije bilo nekoliko doniranih autobusa, mogao je 15 godina ranije otići stečaj. 

Za to vrijeme, uprava koja je bila pod patronatom SDA ili je dopuštala ili je bila direktni saučesnik u obezvređivanju Zenicatransa-prevoza putnika. Godinama je gorivo nabavljano i po 30 pfeninga više nego je to bilo realno. Svjesno je pravljen dug prema dobavljačima. Nepoznanica je i šta je sa 1,3 miliona tzv ratnih potraživanja, navodno su prodata za 2/3 vrijednosti. 

Otkriveno je tek prije nekoliko godina da je jedna firmu iz Žepča upisala 17 hipoteka na dio imovine Zenicatransa!? Ko je to odobrio, nikada nije bilo predmetom provjere. Poreski dug za kantonalnu vladu predvođenu SDA tada nije predstavljao problem. Tek nakon što je SDA izgubila izbore u Zenici 2016. godine, poreski dug postaje izgovor za onemogućavanje održavanja i ono malo voznih linija Zenicatransa .

U kantonalnoj vladi, odnosno SDA predvođenoj Miralemom Galijaševićem,  dosjetili su se zakonske odredbe po kojoj poreskom dužniku mogu oduzeti licencu za prevoz. Kada su radnici od resornog ministarstva zatražili dokumentaciju po kojoj su primjera radi 2011. godine dobili licencu iako su imali više od milion poreskog duga, rečeno im je kako je ta dokumentacija – uništena!?

Najveći dio duga odnosi se na neuplaćene doprinose još od 2009. godine. Slijedi potom nabavka 10 kineskih autobusa vrijednosti 2,2 miliona maraka. To je  povjereno omiljenim SDA firmama ITC Zenica i Biss-tours. Bila je to transkacija upitne transparentnosti, no, da li je iznenađenje, koju niko iz tužilaštva nije provjeravao. 

Prema ugovoru sa tadašnjom Općinom Zenica, Zenicatrans je na kraju svake godine trebao donositi odluku o povećanju kapitala u korist Općine, potom i Grada Zenice. Kako to nisu radili, gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović, koji je rezolutno odbio misiju spašavanja „Zenicatransa-prevoza putnika“, zatražio je 2018. godine da se na konto tog duga, od Zenicatransa izuzme zgrada Autobuske stanice i uknjiži kao vlasništvo Grada Zenice. 

Kasumović, koji je u vrijeme paktiranja sa SDA uradio niz sličnih „sve po zakonu“ finansijskih vratolomija, tvrdio je tako spašava imovinu grada koju bi „progutala“ Poreska uprava. 

Ta odluka izazvala je reakciju Sabahudina Ibrahimagića, rukovodioca kantonalnog poreznog ureda, inačem kadra SDA i sive eminencije mnogih spletki u pozadini kada su još neka zenička preduzeća u pitanju. On zaključuje da su Grad Zenica, odnosno gradonačelnik Fuad Kasumović počinili poresku utaju i inicira istragu Tužilaštva ZDK. Tužilaštvo otvara istragu i potom hapsi Kasumovića i još 10 osoba koje su odlučivale o preuzimanju objekta Autobuske stanice. 

Kantonalni sud u Zenici koji je marta ove godine potvrdio uknjižbu prava vlasništva Grada Zenica na Autobusku stanicu, početkom decembra gradonačelniku Kasumoviću te bivšem predsjedniku Nadzornog odbora Zenicatransa Vahdetu Drini određuje mjeru jednomjesečnog pritvora – zbog preuzimanja Autobuske stanice!?

Epilog je još jednom onaj poznati kada su lični interesi u pitanju, koji glasi: Bila jednom jedna firma… u ovom slučaju Zenicatrans. Stotine radnika koji su ostali bez posla, za sve njih su tek kolateralna šteta poslijeratne tajkunizacije bez skrupula. (zurnal.info)