Zeničanin “zarobljen” u dalekom Tunisu: Poslodavci su nam okrenuli leđa i ostavili nas na ulici

Zeničanin Emir Buza otišao je raditi u hotelu u Tunisu, ne sluteći da će mu, znog pandemije koronavirusa, poslodavac otkazati ugovor i ostaviti ga praktično na ulici.

Trenutno pokušava pronaći način da se prebaci u rodnu Zenicu, pri tome strahujući da na tom dugom i rizičnom putu ne bude inficiran koronavirusom.

Kako je ispričao za “Avaz”, došao je 10. marta u Tunis, kada je korona već uzimala maha i na snazi su bile mjere, ali je uspio sve to proći i sigurno stići.

– Po dolasku u hotel gdje sam trebao raditi, čekali smo prve goste koji su bukirali dolazak. Međutim, dešava se da sve prestaje s radom, ljudi su otkazali rezervacije, a odlučeno je da se hotel zatvori. Stavili su nas u karantin, zbog sumnje da neko nije zaražen. Dvije sedmice su nas kontrolirali, mjerili temperaturu. U međuvremenu na mail dobivamo obavijest o poništenju ugovora i karte za povratak kući – priča Buza.

U dopisu koji su dobili rečeno im je da su im bukirali karte za 5. april, međutim, aerodromi su zatvoreni, otkazani su letovi.

– Predložili su nam da kontaktiramo naše ambasade, da se čujemo sa njima, te ugovorimo povratak kućama. Iako svi apeluju da se ostane kući, oni nas, ipak, šalju kući bez da su ponudili bilo kakvo rješenje. Nažalost, nisu ponudili nikakvu opciju da ostanemo, nego naprasno prekidaju ugovor i prinudno šalju kući. Faktički nas šalju sada “preko polja gdje se puca”. Velik je rizik da se neko ne zarazi na aerodromu, a gdje je i vrijeme koje treba da provedemo u karantinu – ogorčen je on.

Ističe da je po uputi koju je dobio pokušao kontaktirati ambasadu BiH u Tunisu i doživljava novo ogorčenje.

– Spoznajem da je nema ovdje u Tunisu. Pronalazim je u Libiji, koja je, navodno, nadležna za Tunis. Zvali su me iz Tripolija. Rekli su da će stupiti u kontakt s ministarstvom Turske, pa da pokušaju naći neko rješenje jer su aerodromi zatvoreni za komercijalne letove. Pokušat će nas grupu pet-šest ljudi da prebace u Tursku. To je neki plan. Žalosno, ali ovo što nam rade – direktno nas šalju u smrt – priča Zeničanin.

I dok je “zarobljen” u hotelu, u dalekom Tunisu, neizvjesnost vlada, ali se nada da će se pronaći neko rješenje i priča dobro završiti. 

– Osjećaj nije nimalo prijatan. Okrenuli su nam leđa i ostavili na ulici, kao pse. Žalosno. Sve da bi uštedjeli na nama par stotina eura. Saznajem da smo u Tunisu trenutno samo ja i još jedan građanin iz BiH – zaključuje Zeničanin.

Avaz – D.PAŠALIĆ