ZENIČANIN O RADU NA KRUZERU: Što više radiš, više te iskorištavaju!

Zbog loše ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini sve veći broj ljudi odlučuje se za posao na velikim turističkim kruzerima koji plove morima i okeanima širom svijeta. Upravo se na takav posao odlučio i mladi Zeničanin, Denis Serdarević, koji je po završetku Ekonomske škole u Zenici u nemogućnosti stalnog zaposlenja u svom rodnom gradu odlučio svoju sudbinu krojiti negdje daleko od svoje porodice i grada u kojem je odrastao. Denis je i pored činjenice da radi svaki dan našao vrijeme za razgovor, kako bi za sve čitatelje našeg portala prenio iskustvo o tome šta vas čeka ako podignete sidro i zaplovite u avanturu rada na kruzeru. Do sada bilježi više od godinu dana radnog iskustva, što ga čini relevantnim sagovornikom koji će najrealnije prenijeti sve činjenice koje ovaj posao nosi sa sobom.

Kako izgleda jedan radni dan na kruzeru?

Svako ima svoj sedmični raspored koji dobije i koji mora da prati, a otprilike se radi nekih 10 sati dnevno, sa kraćim pauzama. Slobodnog dana nema, radi se čitav ugovor iz dana u dan. Činjenica, postoje dani kojima ne radiš 10 sati jer radiš ujutro pa si poslijepodne slobodan, ali onda opet navečer počinje tvoj rad.

Da li je teško raditi?

Što se tiče fizičkog napora meni iskreno nije, međutim, većina se žali da im je naporno. Ja bih rekao da je više psihički naporno, ali ko zna da bude opušten i zna sve to psihički podnijeti iz dana u dan, onda se i to da kontrolisati. Brod kao posao ima više svojih mana nego prednosti, ali svakako je njegova najveća prednost što zarađeni novac možeš sačuvati u potpunosti. Hrana i spavanje su besplatni, tako da nemate toliko vremena da novac koji zarađujete trošite, što je veliki plus. Također, rad na brodu te promijeni kao osobu, nauči te da cijeniš vrijeme, počinjete cijeniti svaki minut svog vremena. Mnogi radi ovog posla postave sebi životnu parolu “Rad, rad, rad” i ovaj posao im postane životna rutina, ne bave se nekim drugim stvarima što smatram lošim potezom. Ja uspijevam svaki dan da treniram pored rada na brodu, tako da pronađem sebi neku razonodu, dok neki ne mogu podnijeti taj tempo, ali smatram da je tako dosta lakše.

Mana je mnogo, počev od toga da radite šest do osam mjeseci svaki dan, a ako ste dobar radnik i ako se što više trudite više vas i iskorištavaju a uloženi trud ne znači da ćete napredovati. Kompanije su već krcate radnicima, tako da im uopće ne trebaju promocije. Više te gledaju kao osobu ako si sposoban i lukav, bolje ćeš tako proći, nego ako si žestok radnik “bez mozga”. Svaki dan se prijavljujemo kada dolazimo na posao, a po završetku smjene se odjavljujemo (clock out), tako da prate svaki trenutak proveden na brodu. Ovaj posao je dobra stvar ukoliko vam treba neki novac pa odete i odradite dva-tri ugovora, uštedite novac. Ali, da se gradi karijera na brodu, to nikako. Većina ljudi koji su tu na brodu su Azijati, tzv. Žuti, od kojih većina nema škole.

Kako je izgledao tvoj prvi radni dan na kruzeru?

Moji prvi dani su bili najinteresantniji, budući da sam veoma društvena osoba pa sam se uklopio poprilično brzo. Kada sam došao na brod bio sam izgubljen, prvih dana ne znaš šta se dešava, izgubiš se i ne znaš gdje si, do te mjere da ne znaš svoju kabinu naći. Ali, sve to je zanimljivo na neki način.

Mnogi kažu da jednom kada brodovi uđu pod kožu, teško ih je zaboraviti?! Slažeš li se?!

Zavisi sve od osobe do osobe, nekima brod uđe pod kožu, čovjek osjeti novac i krene razmišljati kako je to jedino mjesto gdje se može zaraditi novac. Ipak, smatram da treba probati dosta toga i preporučujem to naročito mlađim osobama budući da kod nas nema budućnosti.

Koliko je jednostavno biti udaljen od svojih?

Nedostaje porodica, društvo, rodni kraj kao i osjećaj slobode, jednostavno poželiš biti na kopnu. Poželim naše (zeničke) budalaštine, svoju ekipu iz Zenice, jer nigdje nema ludosti kao što je to u BiH, Zenici – naravno u pozitivnom smislu.

Isplatili se raditi na krizeru i biti odvojen od svog doma? Da li je zarađeni novac vrijedan toga?

Naravno da se isplati biti odvojen, zbog konačne zarade. Tempo je činjenica žestok, ali malo vojne discipline svima dobro dođe, te naučite cijeniti novac koji zaradite.

Ti i pored toga što se radi svaki dan i to do 10 sati, uspiješ naći snage da se opustiš negdje?

Upravo tako, spavam otprilike oko šest sati a sve ostalo je rad i neki provod. Energičan sam pa to uspijevam, dok mnogi ne mogu. Postoji dosta ljudi koji samo rade i spavaju, popiju navečer neko piće u Crew baru i to je to.

Postoje razna nagađanja o zaradi, kolika je prosječna plata?

Što se tiče zarade ona uveliko zavisi od departmenta, a uglavnom zarađuješ kako običan bar waiter što bi u poređenju sa nekim našim platama u BiH bilo nešto više od plate jednog doktora. Ali, kada osjetite taj novac i zaradu jednostavno želite još više…

Da li bi poručio drugima da rade na kruzeru?

Dobra stvar je što možeš “pobjeći” od BiH da nađeš posao vani, da ostaneš u Americi, nađeš čak i svoju srodnu dušu. Naravno, sve to ako si sposoban i ambiciozan. Ipak, ne treba zanemariti činjenicu kako brodovi nisu kao prije, postaje sve lošije i lošije iako se provlači kako je ovaj posao idealan, što je daleko od toga. Što se tiče novca, svakako da je odlično, ali nakon par mjeseci vam sve dosadi. Stalno razmišljate o poslu, kada izađete da se opustite razmišljate kada trebate na posao, u glavi vam je da morate raditi… Ali, u konačnom je dobro da se odvojite od kuće i zaradite neki svoj novac, a onda pobjegnete negdje u svijet. Ljudi ne treba da očekuju neki bajni život, stvari brzo dosade, sva mjesta u koja idete dosade poslije par mjeseci. Neki moj savjet je da odete na brod, uradite dva ugovora i ispalite se za US ili zarađeni novac uložite u sebe ili nešto bolje.

Koji su tvoji dalji planovi?

U novembru dolazim u Zenicu, a o svojim daljim životnim planovima ne bih da pričam, to bih ipak ostavio za sebe. Uglavnom, rješavam se ubrzo broda i ne nastavljam živjeti u Bosni i Hercegovini.