Zeničani migranta prihvatili kao najboljeg prijatelja: Volio bih ostati ovdje za ramazan

Migrantska kriza u BiH ne jenjava, a situacija je odavno izmakla kontroli. Osim Sarajeva i Bihaća, Zenica je postala sve češće utočište migrantima.  

Tako je prije nekoliko dana grupa Zeničana pronašla 18-godišnjeg Munira Mahmuta kod najveće zgrade u gradu – Lameli, a kako nisu ostali ravnodušni na njegovu tešku priču, odlučili su mu pomoći, pronaći, smještaj hranu, odjeću…  

Mahmut je pješice prešao put iz rodne Palestine, preko Turske, Grčke, Sjeverne Makedonije, Albanije, Kosova, Crne Gore i Srbije, da bi stigao u BiH, gdje boravi pet mjeseci.  

– Prvo sam došao u Čapljinu, odakle sam se kasnije prebacio u Sarajevo. Ali, kako su u glavnom gradu BiH pojedini migranti problematični, kome god sam se obraćao za pomoć, naišao sam na odbijanje. Shvatio sam da moram krenuti dalje, odvojiti se od njih – govori nam ovaj 18-godišnjak. 

Potom je stigao u Zenicu, gdje je, srećom, naišao na dobre ljude iz Blatuše. Oni su se odmah organizirali, omogućili mu smještaj kod jednog od njih i prihvatili ga kao prijatelja.  

– Nemoguće je riječima opisati kako se osjećam i koliko sam zahvalan dobrim Zeničanima koji su mi pomogli. Ovdje sam bez igdje ikoga, a oni su me prihvatili kao da se znamo godinama – kaže Mahmut. 

Posebno mu je, ističe, drago što će predstojeći ramazan provesti u toplom i na sigurnom mjestu, prakticirajući vjeru. 

– Volio bih ostati u Zenici za vrijeme ramazana, a onda bih, uz Božiju pomoć, krenuo dalje. Želja mi je doći do Italije, tamo imam prijatelja, pa da se, konačno, stacioniram – govori Mahmut, pun nade da će svoje snove ispuniti. 

Mahmut ističe da je u Palestini izgubio svu bližu porodicu i da tamo, maltene, nema nikoga. 

– Imam nanu, tetku i amidžu. Roditelje sam izgubio. Pobjegao sam boreći se za svoj život, da preživim. Ne bih ovo poželio nikome – govori Palestinac.  

Mahmut je dobio dozvolu da u BiH ostane 18 mjeseci, do kada bi se, nada se, trebao snaći da krene put Italije.  

AVAZ – D. PAŠALIĆ