Zenica: Za noć prepješačim cijeli grad i nikad se nisam vratio praznih džepova

Dobro veče, želite li kupiti djevojci cvijeće, pitanje je s kojim 58-godišnji Ismet Trako svakog vikenda sa 30 ruža u rukama počinje svoj posao i tako već od 1993. godine.

Jedan je od rijetkih pokretnih cvjećara, koji je zbog teške finansijske situacije, uprkos redovnom poslu, odlučio pronaći dodatni izvor zarade kako bi prehranio svoju porodicu.

⁃ Prvobitno sam prodavao cigarete, koje su mi tadašnji žandari otimali. Onda sam odlučio početi sa prodajom cvijeća i tako je evo već 23 godine – kaže nam na početku razgovora Trako.

Penziju je zaradio kao rudar u jami, ali budući da je otac dva sina koje školuje, nekadašnja plaća i trenutna penzija nisu dovoljne da živi normalan život.

Ogromna trema

Prisjeća se svojih prvih izlazaka i prodaje cvijeća, kada je imao ogromnu tremu, ali nije odustajao.

⁃ Ispočetka je bilo teško. Znali su me obliti grašci znoja, trema i strah od reakcije ljude. Međutim, noć po noć i oslobodio sam se – iskren je naš sagovornik.

Svoj posao, kao i svaki drugi, smatra teškim. Nekada je, prisjeća se, znao zaraditi 800 maraka mjesečno a danas je to duplo manje.

⁃ Prije je bilo dosta bolje. Ljudi su imali više novca, češće se izlazilo. No, već posljednjih nekoliko godina sve teže je raditi, a ni ljudi nemaju novca kao prije – kaže Trako.

Radi samo vikendom i to u večernjim satima od 20 do 00 sati. Ne postoji osoba u Zenici kojoj barem jednom nije prišao za stol da proda ružu koja košta tri marke.

⁃ Ponesem 30 ruža od kuće. Nekada rasprodam sve, ponekad nešto i vratim. Desi se da odmah prodam cijeli buket, ali bitno je da se nikada nisam vratio kući praznih džepova  – kaže naš sagovornik.

Ljudi mu se uglavnom obraduju, posebno jer je jedinstven sa svojim pošalicama i interakcijom. Ipak, ima i onaj mali dio ljudi koji ga ne vole vidjeti.

– Za jednu noć prepješačim cijeli grad, a uđem uglavnom u sve objekte. Znam u kojima nisam poželjan, tako da tu i ne ulazim – iskren je Trako.

 
Lijep gest

Smatra da nema ništa loše u njegovom poslu. a da je kupovina ruže itekako simboličan poklon koji je nemoguće kupiti u kasnim satima.

⁃ Svugdje u svijetu se prodaje ruža, to je jedan lijep gest. Osim što hodam po objektima, znaju me nazvati da donesem cvijeće na kućnu adresu – kaže Trako.

Posebno ga čini sretnim što u Zenici još uvijek ima romantičnih duša. Zeničani kupuju svojim damama i djevojkama cvijeće, a danas to više prakticiraju mlađe generacije.

⁃ Uglavnom mlađi danas obraduju svoje djevojke. Vjerujte, ima situacija da žene same sebi kupe cvijeće. Svega se čovjek nagleda – priča Trako.

Bilo da je lijepo vrijeme, pada kiša ili snijeg, on ne odustaje od svog posla. Volio bi, kako kaže, da neko naslijedi ovu dugogodišnju tradiciju u Zenici, a on će cvijeće prodavati sve dok ga budu služile noge i zdravlje.

Praznicima radi duže

Najviše se obraduje praznicima, kada se cvijeće kupuje u dosta većoj mjeri. Ipak, ne krije da ni praznicima nije kao nekada.

⁃ Bajrami, Nova godina, Božići, Valentinovo, Osmi mart… To su praznici kada se može nešto više zaraditi i kada radim duže – kaže Trako, dodajući da se po prvi put ove godine dogodilo da za novogodišnju noć ne rasproda sve ruže.

Pištolj na čelo

Radeći ovaj posao, najviše je nailazio na prijatne situacije. Iako nikada neće zaboraviti kada je prodao ruže rahmetli Safetu Isoviću, ne može izbrisati trenutak kada je zbog buketa ruža mogao stradati.

– Jedan gospodin zatražio je od mene buket ruža. Kada sam mu dao ruže, izvadio je pištolj i stavio mi na čelo. Nije htio da plati, ali sve se dobro završilo – nerado se prisjeća Trako.

Autor: D. PAŠALIĆ – AVAZ.BA