ZENICA: Univerzitetska profesorica bez posla ostala u šestom mjesecu trudnoće, a za to je saznala od svoje asistentice!

Naida Mujkić, književnica i profesorica književnosti, iza sebe ima 7 objavljenih knjiga. Više puta je nagrađivana, prevođena, predstavljala je BiH na književnim festivalima širom svijeta, članica je PEN Centra i Društva pisaca BiH.

I ostala je bez posla u najranjivijem periodu svog života, u šestom mjesecu trudnoće! I do sada od Filozofskog fakulteta u Zenici gdje je godinama radila nije dobila niti jedan zvaničan email, niti poziv o tome da više neće biti angažovana u nastavnom procesu, a na email koji ja poslala šefu katedre, dekanu i rektoru, do dana današnjeg joj niko joj odgovorio.
Da je isključena iz nastavnog procesa saznala je od svoje asistentice.

Naida, ostali ste bez posla na Filozofskom fakultetu u Zenici u šestom mjesecu trudnoće. Kako se danas osjećate zbog toga?

Sada, iskreno, osjećam olakšanje. Nekako kada se to dogodilo meni je dijagnostikovan prijeteći spontani pobačaj i morala sam se natjerati da uopšte ne mislim o tome, kamoli šta više. Prije mjesec sam se porodila tako da napokon, na neki način, mogu proći kroz sve to sada. Ja nisam prva osoba koju je Filozofski fakultet u Zenici nakanio gurnuti u smrt. Svjedočila sam onome kroz šta su na istom fakultetu prolazile moje kolege koje su, nažalost, već duže vrijeme ispod zemlje, iako o tome nikad niko nije govorio.

Koliko ste radili na fakultetu na kojoj poziciji i znate li zašto je prestao vaš angažman, koje je zvanično obrazloženje?

Moj prvi angažman bio je na Filozofskom fakultetu u Tuzli 2008., zatim na Filozofskom fakultetu u Zenici od 2009. i od prošle godine na Pedagoškom fakultetu u Bihaću. Izbore sam dobila najprije u zvanje asistenta, zatim višeg asistenta i od 2018. u zvanje docenta, sve na Univerzitetu u Zenici, tako da je Univerzitet u Zenici na neki način moj matični fakultet, budući da sam sva akademska zvanja stekla tu. Dakle, od 2009. do 2020. godine, na Filozofskom fakultetu u Zenici ja sam najprije u zvanju asistentice i više asistentice držala vježbe, na nekoliko predmeta i u punoj nastavnoj normi, a od 2018. držala sam predavanja kao docentica. Cijelo to vrijeme radila sam na osnovu ugovora o djelu, što je legalna praksa na našim univerzitetima, iako u mom slučaju i u slučaju mnogih drugih to je itekako nelegalno, a što je prošle godine utvrdila i Kantonalna inspekcija rada budući da je naredila prekid saradnje sa svim vanjskim saradnicima na Univerzitetu (kojih je oko 350!) i da je bila upitna školska godina, ali ja sam već bila završila sa svim i šta se dalje desilo ne znam, ali recimo moja bivša asistentica uprkos ovom rješenju sklopila je ponovo ugovor sa Univerzitetom, kao i moji «nasljednici». Na Univerzitetu, kao i u cijeloj BiH uostalom, je prisutan kriminal epskih razmjera!

Kako to funkcioniše i kako je moguće?

«Akademska mafija», nije moj termin, ali je najprikladniji, prati odredbe Zakona o visokom obrazovanju i legitimnim sredstvima sklapa ugovore o djelu sa profesorima, tzv. stručnjacima iz oblasti i sl., ali kako to zapravo u stvarnosti izgleda i zbog čega ti ugovori o djelu stvarno postoje drugo je pitanje. Dakle, profesori u stalnom radnom odnosu na jednom fakultetu, sklapaju ugovore o djelu na drugim fakultetima, i tu se uglavnom radi o «razmjeni», po principu «ti mene angažuj u Mostaru, ja ću tebe u Zenici» itd. Pored toga angažuju se i drugi ljudi koji rade u sasvim drugim ustanovama. Zamislite kakvo je to isisavanje budžeta. Da ne govorim da to niti u fizičkom smislu nije moguće, budući da je sedmična norma docenta 6 sati, pa ipak ja poznajem profesore koji su prema ugovorima držali 60 časova sedmično – legalno. Pitanje je jesu li uopšte tu nastavu držali ili imaju čarobni štapić ili klona, kakav je kvalitet takve nastave? Nikakav, naravno, pojedini čitaju iz Čitanki za srednju školu studentima, ali zato su prijavljivali godišnju dobit od 140 hiljada maraka prilikom kandidovanja na izborima. Ugovori o djelu jesu nužni u slučaju kada fakultet zaista nema stručnjake za neki predmet, tako je i u svijetu. No, ovdje se radi o tome da mi imamo profesore na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, magistre, doktore nauka s jedne strane i ljude u stalnom radnom odnosu koji pored tog posla rade još dva ili više drugih, i pazite ne govorimo mi o stručnjacima za operacije na otvorenom srcu nego o profesorima književnosti, historije, matematike itd. Ali, zakon im je to omogućio.

Zašto je prestao vaš angažman, koje je zvanično objašnjenje?

Nekad u maju čini mi se prošle godine od časnih kolega sa Univerzitea u Zenici dobila sam obavijest o tome da se ovo sprema, tačnije dobila sam upit da li imam nekoga iz SDA u Vladi ZeDo kantonta, jer oni koji imaju nekoga ostaju ili se dovode novi ljudi, politički poslušnici. Na to sam rekla da na sreću nemam nikoga. Naredne informacije koje sam dobila od kolega sa Univerziteta jesu da je u sve umiješan i Preporod BiH, budući da osoba kojoj su bez ikakvih valjanih razloga dati moji predmeti obavlja funkciju unutar tog društva. Ja nisam dobila niti jedan email, niti poziv o tome da neću biti angažovana, naprotiv na email koji sam ja poslala šefu katedre, dekanu i rektoru, do dana današnjeg nije mi odgovoreno. Da sam izbačena iz nastavnog procesa saznala sam od svoje asistentice koja je dobila raspored od nadređenog i u kojem su moji predmeti podijeljeni između čovjeka koji dolazi iz Travnika i koji je ranije predavao na privatnom fakultetu u Travniku i drugog koji radi u srednoj školi u Zenici i koji je ranije bio angažovan na fakultetu. Da budem drska i bezobrazna – hodže i hadžije. Dakle, Filozofski fakultet u Zenici već je imao svog docenta – mene, budući da sam i doktorirala i stekla zvanje u izbor docenta na Fakultetu u Zenici, o drugim referencama da ne govorim, kao i to da sam tu od 2008. godine, te nema nikakvog smisla da se isti dovodi, osim političke umiješanosti. Prije dvije godine na mjesto višeg asistenta, na kojem sam ja bila 10 godina, u stalni radni odnos dovedena je osoba koja do tada nije imala nikakve veze sa Filozofskim fakultetom, osoba muškog spola, od koje sam imala daleko i neuporedivo bolje reference. Pravnica Filozofskog fakulteta u Zenici jednom prilikom mi je rekla da sam osoba na tom fakultetu koja ima najveći prosjek u toku školovanja. Ali, prosjek ocjena i znanje na tom fakultetu nisu važni, kao uostalom niti na jednom državnom fakultetu u našoj zemlji, ovo je samo paradigmatski primjer. Zašto sam spomenula da je riječ o osobi muškog spola? Zato što je u našem, nacionalnim partijama obojenom društvu, patrijarhalna svijest još uvijek duboko ukorijenjena i to je evidentno i na ovom fakultetu, gdje je jedna profesorica prije par mjeseci dobila tužbu za zlostavljanje. Prije par dana saznala sam da su pored mene otkaz suradništva dobile još tri profesorice.

Obzirom da ste bili angažovani kao vanjska saradnica li osnova za tužbu, oli neki drugi oblik zaštite vaših prava?

Zakon u našoj zemlji postoji, ali se ne poštuje. Samo privilegovani članovi političkih partija imaju neku zaštitu, svi ostali su prepušteni sebi. Biti žena u Bosni je isto kao i biti drvo, tome svjedočimo svakodnevno. I naše društvo ne da se vraća u Srednji vijek, ono je odavno tamo, sudeći prema svemu kroz što prolaze žene u Bosni u raznim sferama kako poslovnog tako i privatnog života. Za mene je to na fakultetu završeno, 10 godina traje ta bitka i zaista je dosta. Pobijedili su. Na lešinama fakulteta, univerziteta i škola u BiH uskoro neće nicati ništa, jer neće biti nikoga ko će se obrazovati. Fakulteti već sad imaju užasnih problema zato sto ih niko ne upisuje. I taj aparat će uskoro pojesti sam sebe. Milioni ljudi u prošloj godini ostali su bez posla i ovo ne bi bilo nikakvo čudo niti išta posebno da ja nisam izgubila angažman samo zbog politike, iako sam bila učenica generacije i u osnovnoj i u srednoj školi, dobitnica sam plaketa Univerziteta u Tuzli, prosjek ocjena mojeg postdiplomskog studija je 10, sama sam platila troškove magistarskog i doktorata, objavila sam više od 30 naučnih radova, radila sam lekture, uređivala knjige, autorica sam 7 knjiga, BiH sam predstavljala na književnim festivalima širom svijeta, članica sam PEN Centra i Društva pisaca BiH.
Kroz moju učionicu prošle su stotine studenata. I uvijek sam im bila posvećena, što se sa njima može provjeriti. Od toga da sam pokrenula online časopis, održavala književa popodneva, dovodila važne pisce na Fakultet, vodila sam studente na književne skupove, preporučlivala ih za književne festivale, prošle godine uradila sam izbor i predgovor studentske zbirke pjesma, itd. Šta su uradile moje kolege kojima su dati moji časovi? Šta su uradili na podizanju vrijednosti fakulteta?

Kontaktirali smo i Filozofski fakultet u Zenici kako bi saznali koji je zvanični razlog prestanka radnog odnosa Naide Mujkić, zašto o tome zvanično nikada nije obavještena, te da li politika odlučuje ko dobija zaposljenje i angažman na ovom fakultetu. Tokom današnjeg dana odgovor nismo dobili.