Zemljotres u Turskoj i Siriji: Zašto je došlo do velikih urušavanja?

Zbog jakih i razornih zemljotresa koji su pogodili Siriju i Tursku, 6. februara, došlo je do urušavanja velikog broja stari i nestabilnih zgrada i kuća. 

Na društvenim mrežama se pojavio veliki broj videosnimaka koji pokazuju kako se u toku zemljotresa veliki broj zgrada i kuća ruši do to temlja. Urušavanje kakvo je bilo prisutno u Turskoj i Siriji se naziva “pancaking”. 

Razlog za takav naziv jeste to što prilikom rušenja spratova, oni padaju jedan na drugi i izgledaju kao “palačinke” na tanjiru. Šanse za preživljavanje kod takve vrste urušavanja zgrada su minimalne, piše Deutsche Welle.

Soft story dizajn

Zgrade s više spratova s ovakvom vrstom razaranja vjerovatno su stare i imaju “soft story” dizajn, kaže Mehdi Kashani, vanredni profesor građevinske i inženjerske seizmologije na britanskom Sveučilištu Southampton.

“Soft story” zgrade imaju hodnike s prozorima, širokim vratima i drugim otvorima na mjestima gdje bi trebao biti solidni i nosivi čvrsti zid kako bi taj objekt izdržao potres. Kada se jedan od ovakvih hodnika nalazi na nekom od donjih spratova, s njegovim rušenjem se može srušiti cijela konstrukcija zgrade.

Iako su neke zgrade duž tursko-sirijske granice na područjima podložnim potresima izgrađene da izdrže razorne potrese, većina je napravljena prije nego što je osmišljen “seizmički dizajn”.

– Osnovni principi gradnje, kojima se objekti štite od jakih potresa, su se počeli razvijati 1960-ih i 70-ih godina, što znači da oni ne sežu u dublju prošlost – napominje Kashani.

Seizmički propisi

Seizmički kodeksi su propisi, koji uređuju kako se mora graditi na osjetljivim područjima, odnosno područjima u čijoj blizini se pomiču i sudaraju tektonske ploče. Posebno zgrade, koje nisu izgrađene u skladu sa seizmičkim propisima, pretrpjele su velika razaranja u potresu koji se dogodio ovog ponedjeljka.

Kashani je rekao da se starije zgrade mogu naknadno učvrstiti, kako bi bolje izdržale potrese – to je praksa u Japanu i Čileu, gdje su potresi česti.

– Međutim, za to je potreban novac i politička volja i stoga se to ne radi svugdje gdje bi trebalo – primjećuje Kashani.

“Plitak potres”

Razaranja nisu uslijedila samo zbog načina gradnje, jačina potresa bila je “neoprostiva”. Prema Kashanijevim riječima, radilo se o “plitkom potresu”. To znači da se sudar tektonskih ploča dogodio bliže površini zemlje, čineći udar o tlo mnogo jačim nego da se sudar dogodio u dubini, kada bi mu trebalo duže vrijeme da stigne do površine.

To je poput vala u okeanu, pojasnio je Kashani.

– Ogroman val odmah će oboriti obližnjeg surfera s njegove daske. Ali kada ti valovi dolaze izdaleka i putuju oceanom, onda oni oslabe i nemaju veliki utjecaj čak ni na surfere-početnike – istakao je.

Odgovor na pitanje, je li potres bio plitak ili dubok – objašnjava zašto neki potresi s relativno malim magnitudama uzrokuju velika razaranja.

Kashani s tim u vezi spominje potres u Bamu, koji je pogodio Iran 2003. godine. Iako je imao magnitudu od 6,3 stepena, što bi u drugim okolnostima rezultiralo malim brojem žrtava, ubio je više od 25.000 ljudi – jer se radilo o “plitkom potresu”.

Struktura i konstrukcija važnija od materijala

Kashani je istakao i to da materijali koji se koriste u gradnji, nisu najvažnija stavka osiguravanja zgrade da izdrži potres.

– Važnija je betonska konstrukcija i struktura. Na primjer, s pravilnim projektiranjem zgrade, betonska struktura može pružiti odličnu osnovu za građevinu otpornu na potres. Ali ako je građevina nepropisno strukturirana, betonska zgrada se može srušiti poput onih stambenih objekta, koji se mogu vidjeti na snimkama koje dolaze iz Turske i Sirije – istakao je Kashani.

Trenutni “seizmički dizajn” omogućava zgradama da izdrže vrlo jake potrese bez rušenja, što ne spašava živote samo njezinih stanara već i živote ljudi u susjedstvu i okolini. Ali, i takvi objekti pretrpe određenu štetu, mada Kashani smatra da se to vjerovatno može poboljšati u sljedećem razdoblju – usavršavanjem propisa za gradnju.

U sljedećem razdoblju stručnjaci će otputovati na područje potresa u Turskoj i Siriji, kako bi proučili kvalitetu gradnje. Pokušat će razumjeti koje su karakteristike omogućile zgradama, koje su ostale neoštećene, da se ne sruše.