Zeleno cviljenje

Laika koji ne zna ništa o stanju u društvu mogla je začuditi panika kojom se SDA suočavala s procesom gubitka vlasti. Uistinu, kako je jedan Facebook komentator dobro primijetio: „I Kurejšije su lakše predale vlast.“

Fascinantna je bila ta višemjesečna kakofonija istovremenih prijetnji, kuknjave i preklinjanja gdje je SDA činila sve moguće i nemoguće da opstane na vlasti, od kupovine zastupnika, do pronalaženja svih mogućih zakonskih rupa i mogućnosti blokada, sve dok visoki predstavnik u konačnici nije intervenirao i omogućio formiranje nove vlasti.

A čega se SDA toliko plašila, sada i najvećim laicima može biti jasno. Nije gubitka milijardi iz budžeta, stotina državnih kompanija, ni desetina hiljada budžetskih mjesta toliko koliko se plašila za vlastitu slobodu.

„Nisam psihopata, ali, ako je alternativa da robijam 10 godina, neću se libiti da ubijem svakog svjedoka“, reći će znameniti lik iz Tarantinovog filma „Psi iz rezervoara“.

Ovi, doduše, nisu ubijali, barem ne posljednjih godina, no činili su sve ostalo da održe svoju piramidu moći. No, zato u nekim drugim historijskim prilikama daleko manjeg prisustva međunarodne zajednice jesmo svjedočili brojnim nikad razriješenim ubistvima za koja se direktno sumnjiči državna mafija. A i ta ubistva možda će, nakon njihovog rušenja s vlasti, konačno dobiti svoj pravosudni epilog, zajedno s desetinama drugih kriminalnih zlodjela, od nestanka donacija u ratu, do poratne privatizacijske pljačke.

Svega nekoliko dana nakon promjene vlasti i olabavljenja političke stege počela su hapšenja, a krenulo je od „malih riba“ – najprije je pao sudionik aplikacije Sky Ibrahim Hadžibajrić, bivši SDA-ovac koji je u međuvremenu obišao nekoliko stranaka, potom bivši SDA-ov silnik s Ilidže Senaid Memić zbog zloupotreba koje je pravio kao načelnik, a poziv na razgovor u Tužilaštvo KS dobio je i Abdulah Skaka, bivši gradonačelnik protiv kojeg postoji nekoliko predmeta.

I dok se SDA-ovska propagandna dreka o domaćim izdajnicima i stranim neprijateljima polako počinje stišavati, istovremeno se i posljednjim naivcima otkriva šta je stvarni motiv te dreke – puki strah za vlastitu kožu.

A u takvom stanju dobivamo potpuno drugačije likove od bahatih silnika na koje smo navikli. Ima li boljeg primjera za to od Senaida Memića? Ovaj kabadahija koji je nekoć bio poznat po beskrupuloznoj samovolji i omalovažavanju neistomišljenika pred sudom je skrušeno cvilio o svojim bajpasima, stentovima, problemima s vidom i aneurizmima stomačne aorte.

Danijal Hadžović. Avaz