Zelena tranzicija Europe: Jesmo li na pravom putu prema održivoj budućnosti?

Europa se suočava s izazovom koji je istovremeno i prilika: kako postići ambiciozne ciljeve smanjenja emisije ugljika, a pri tome osigurati pravedan i održiv prelazak za sve građane. Iako su mnoge zemlje preuzele obavezu da će biti klimatski neutralne do 2050. godine, postavlja se pitanje – da li trenutne mjere stvarno vode ka zelenoj budućnosti?

Zemlje poput Njemačke i Švedske prednjače u zelenim ulaganjima, ali druge nacije, posebno u istočnoj i južnoj Europi, i dalje se suočavaju s ekonomskim izazovima koji usporavaju ekološke reforme. Prema izvještaju Europske investicijske banke (EIB), više od 60 % građana u srednjoj i istočnoj Europi smatra da njihova država nije spremna za zelenu tranziciju. Uz ovaj, javlja se i potreba za dodatnim sredstvima za podršku industrijama u tranziciji prema održivim modelima.

Ekološki napredak u brojkama

Evropska unija, predvodnik u klimatskoj politici, postavila je cilj da smanji emisiju stakleničkih gasova za najmanje 55 % do 2030. u odnosu na nivo iz 1990. Prema podacima Europske agencije za životnu sredinu (EEA), do 2020. godine postignuto je smanjenje od 31 % što je značajan napredak, ali postizanje ciljeva zahtijeva dodatne napore.

Osim toga, energetska mreža još uvijek zavisi od uvoza fosilnih goriva, posebno iz Rusije i Bliskog istoka. Tranzicija na obnovljive izvore energije, kao što su solarna, vjetro i hidroenergija, napreduje, ali usporeno. Tek 22 % energije u EU dolazi iz obnovljivih izvora, što je daleko od željenog nivoa od 40 % koji je planiran do 2030. godine.

Industrija, energija i zeleni izazovi

Industrijski sektor je odgovoran za oko 20 % ukupnih emisija u Europi, prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA). Dok se sve više kompanija obavezuje na ekološki prihvatljivije prakse, transformacija u ovom sektoru nije jednostavna. U Njemačkoj, na primjer, čak 85 % industrijskih postrojenja i dalje koristi energiju iz fosilnih izvora.

Klima i poljoprivreda za ekosistem i prehrambeni sektor

Klimatske promjene ne utječu samo na temperaturu, već i na plodne resurse. Europski poljoprivrednici već sada osjete posljedice ekstremnih vremenskih prilika koje ugrožavaju prinose i povećavaju cijene. Na primjer, u Italiji je suša 2022. godine izazvala pad prinosa žitarica za 30 %, dok su toplinski valovi u Španiji i Francuskoj smanjili proizvodnju voća i povrća za čak 40 % .

Za odgovor na ove izazove, EU je strategiju „Od farme do viljuške“, koja podrazumijeva smanjenje upotrebe pesticida za 50 % i vještačkih đubriva za 20 % do 2030. godine. Cilj je postići ekološki održivu poljoprivredu koja će očuvati plodne resurse i zaštititi biodiverzitet. Ipak, mnogi stručnjaci upozoravaju da će prelazak na ekološki prihvatljive prakse iziskivati velike troškove, posebno za male poljoprivrednike u manje razvijenim zemljama.

Potrebne promjene za stvarni ekološki napredak

Kritičari smatraju da trenutni planovi nedovoljno uzimaju u obzir socijalne i ekonomske aspekte tranzicije. Europski zeleni dogovor, iako ambiciozan, ne nudi jedinstveno rješenje za raznolike regije Europe. Kako bi tranzicija bila efikasna i pravedna, EU bi trebala intenzivnije ulagati u obrazovanje i obuku radne snage, te pružiti financijsku pomoć lokalnim zajednicama.

Prema istraživanju organizacije Friends of the Earth Europe, skoro 70% građana EU podržava strože klimatske mjere, ali isto tako naglašava potrebu za socijalnim programima koji će ublažiti ekonomske posljedice.

Zaključak: Jesmo li spremni za klimatsku Europu?

Europa je napravila značajan napredak u borbi protiv klimatskih promjena, ali put do održivosti ostaje pun izazova. Potrebno je uravnotežiti ekološke ciljeve s ekonomskom i socijalnom stabilnošću, pri čemu će ključnu ulogu imati prilagođene politike i odgovarajuća podrška za sve regije i sektore. Samo uz sveobuhvatan pristup moguće je ostvariti viziju klimatski neutralne Europe do 2050. godine.

Autor: Kasumović N