ZBOG APSOLUTNE ZASTARE Oslobođeni kriminalistički tehničari u predmetu Dragičević

Kako je navela sutkinja Radmila Medaković, zbog nastupanja apsolutne zastare krivičnog djela, odbacuju se optužbe protiv optuženih za krivično djelo sprečavanje dokazivanja. Obrazlažući presudu sutkinja je rekla da se zakonodavac poigrao kada je u relativno kratkom roku tri puta mijenjao rokove zastare za krivična djela.

“Tako je za krivično djelo sprečavanje dokazivanja po važećem zakonu do 2017. godine relativna zastara bila pet, a apsolutna deset godina od izvršenja krivičnog djela. Izmjenama 2017. godine to je promijenjeno, pa je relativna zastara za ovo krivično djelo propisana na tri, a apsolutna na šest godina”, pojasnila je Medakovićeva.

Navela je da je trenutnim zakonom, na osnovu izmjena iz 2021. godine, relativna zastara za ovo krivično djelo deset, a apsolutna 20 godina nakon izvršenja krivičnog djela. Kako je dodala, u pravu se primjenjuje blaži zakon za optuženog, pa je tako bilo i u ovom slučaju, i sud se rukovodilo rokovima zastare od tri, odnosno šest godina.

“Drugostepeni sud je u ovom slučaju dva puta ukidao presudu i pokušao da natjera prvostepeni da misli njihovom glavom. Ne mogu nikoga osuditi ako za to nema dokaza, bez obzira na pritiske. Drugostepeni sud je imao mogućnost da poslije ukidanja presude zakaže ročište i održi pretres, i tako ubrza proces, ali to nije radio”, rekla je Medakovićeva.

Napomenula je da je drugostepeni sud 13. decembra 2023. godine, kada je ukinuo presudu, znao da će nastupiti apsolutna zastara. Navela je da je jasno da se, s obzirom na rok zastare, predmet ne može završiti i mogao je da zakaže ročište.

“Smatram da je odluka zakonodavca da iz zakona briše odredbu da je drugostepeni sud dužan da, nakon što je već jednom ukinuo presudu, zakaže glavni pretres i održi suđenje doprinijela odugovlačenju sudskog procesa. Da je u ovom slučaju poštovana ta odredba, proces bi trajao kraće”, kazala je sutkinja.

Istakla je da česte izmjene roka zastare i ukidanje presuda po nekoliko puta i vraćanje na novo suđenje stvaraju nesigurnost kod stranaka, ali i kod suda. Postupajući tužilac Dalibor Vrećo istakao je da smatra da je u ovom slučaju bilo dovoljno dokaza da se optuženi osude. Kako je naveo, prvostepeni sud nije postupio po uputstvima Okružnog suda i prihvatio dokaze iz kojih se mogao uvjeriti da je krivično djelo u cjelosti dokazano.

S druge strane, branioci optuženih Aleksandar Jokić i Damir Alagić smatraju da u ovom slučaju, i da nije bilo zastare, nema dokaza za osudu. Jokić je ukazao na izmjene zakonskih odredbi u vezi sa zastarom krivičnog djela, te napomenuo da i Vrhovni sud Srpske smatra da se za optužene mora primijeniti zakon koji propisuje kraći rok zastare.

Inače, Zorana Bošnjaka i Mikicu Marjanca je Osnovni sud u Banjaluci dva puta oslobađao krivice zbog nedostatka dokaza. Te presude je ukinuo Okružni sud u Banjaluci i vraćao ih na novo suđenje. Marjancu i Bošnjaku je optužnicom bilo stavljano na teret da su bacili bokserice koje su 25. marta 2018. godine, nakon obdukcije, skinute sa Davidovog tijela i prebačene u depozit Policijske uprave Banjaluka u prostoriju za sušenje predmeta, odakle su nestale.

Dragičević je nestao u noći između 17. i 18. marta 2018. godine, a njegovo tijelo je pronađeno 24. marta na ušću Crkvene u Vrbas. Prvo je policija smrt okarakterisala kao zadesnu, a tri mjeseca kasnije Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci slučaj okvalifikovalo kao ubistvo. Davidove ubice nikada nisu otkrivene i u ovom slučaju istragu je preuzelo Tužilaštvo BiH, pišu Nezavisne novine.