Zašto Ukrajinci ne odustanu od odbrane Bahmuta

U ponedjeljak, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je održao sastanak sa svojim vojnim rukovodiocima i članovima obajveštajne zajednice i ministarstva unutrašnjih poslova. Vojni dio delegacije na sastanku, general Valerij Zalužni i general Aleksandar Sirskij inače uigran tandem i pravi duh i tama dosadašnjeg ukrajinskog otpora ruskoj invaziji, iznijeli su predsjedniku Zelenskom i prisutnima svoje viđenje situacije oko Bahmuta. Zaključak koji je donsen poslije sastanka iznenadio je analitičare, jer kaže da će se odbrambene akcije nastaviti da sprovode u i oko Bahmuta iako je cijela svjetska javnost očekivala povlačenje Ukrajinaca iz Bahmuta.

Svi se pitaju zašto? Odgovor je jednostavan. Zašto ne? Naime, već par sedmica u ruskoj javnosti i na društvenim mrežama tamošnji vojni stručnjaci i milblogeri vode polemiku oko toga koje kriv za činjenicu da su ruski gubici oko Bahmuta pet puta veći od ukrajinskih. Sa druge strane njemački mediji su objavili da ima glasina i oko oštrijih plemika u Kijevu između predsjednika Zelenskog i pomenutog vojnog dvojca oko ukrajinskog povlačenja iz Bahmuta i smanjivanja pritiska i velikih gubitaka na tom dijelu ratišta.

Sa vojnog aspekta ruska manja ili veća pauza na frontu značila bi i sprovođenje kvalitetnijih priprema za predstojeću ofanizvu. Dok su Rusi angažovani da zauzmu Bahmut po svaku cijenu, pripreme za sveopću rusku ofanizvu se ne odvijaju potrebnom dinamikom. Istovremeno troše se dragocijeni vojni resursi posebno municija koja je za Ruse kritičan faktor bilo kakvog napredovanja na frontu u Ukrajini. Kao što to reče Napoleon Bonaparta – Ne prekidajte protivnika kada čini grešku. Zato je Ukrajinski vojni vrh predložio političkom vodstvu da se od Bahmuta ne odustaje i da se tamo upute rezerve koje su u međuvremenu stigle na front i već se nakon 48 sati vidi postepeno usporavanje ruskog napredovanja u samom Bahmutu i oko njega.

Ako Rusi narednih dana i mjeseci pređu u defanzivu zbog velikih gubitaka kao što to predviđa Pentagon, Ukrajincima će se planovi o komplikovanju organizacije predstojeće ruske vojne ofanzive izjaloviti. Od samog početka invazije Ukrajinci provode strategiju iznurivanja, ne sa ciljem da u duelu čelom u čelo pobijede Ruse za šta i nemaju šanse, nego da im nanesu što veće gubitke, istovremeno držeći sopstvene gubitke što manjim. To se do sada pokazalo jako efikasnim i odbrani Ukrajine od ruske invazije iako su i ukrajinski gubici progresivno rasli.

Ruska vojska nikako ne odustaje od svojih doktrinarnih načela iako su im rezultati na terenu katastrofalni. Dok god je to tako Ukrajina ima šanse da i dobije ovaj rat ne u smislu apsolutnog vojnog poraza Rusije, već u smislu ispcrpljivanja njenih vojnih resursa do kritične granice. Naime, Ruska Federacija ne smije da u Ukrajini angažuje sve vojnih snaga što ima zbog održanja strategijske rezerve za eventualni globalni sukob sa NATO-om. Zato Putin invaziju na Ukrajinu i drži na statusu specijalne vojne operacije, baš kao što je SSSR imao specijalnu vojnu operaciju u Afganistanu od 1979. do 1989.

Pošto su neslaganja Jevgenija Prigožina osnivača Wagnera (Dodkiovog druga sa crne liste) i ruskog vojnog vrha kulminirala u vezi sa taktikom napada na Bahmut, Ukrajinci su tu vidjeli priliku da prošire taj politički razdor angažujući dio svojih rezervi da dalje brane Bahmut. Ako Rusi nastave da kidišu na Bahmut, a sve ukazuje na to da hoće, Ukrajinci imaju priliku da ograničenom ofanzivnom operacijom napada po širini fronta od 100 km lijevo i desno od Bahmuta po principu stezanja klješta odsjeku ruske jedinice u napadu, opkole ih i unište.

U tom obruču našle bi se sve najelitnije jedince Wagnera sa pridodatim ruskim snagama, koje kada bi Ukrajinci uspjeli okružiti, uništiti ili zarobiti predstravljao snažan udarac Putinovoj specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini. Bilo kako bilo, nastavak napada na Bahmut, iako to izgleda drugačije, ostvalja više opcija Ukrajincima nego Rusima.

Faktor.ba