Zašto u BiH više niko ne spominje popis stanovništva, sve je manje i konstitutivnih i Ostalih

Šta je država bez ljudi. Ništa. A tih ljudi, građana, seljaka, konstitutivnih, nekonstitutivnih, vjernika, ateista, agnostika… sve je manje.

Bosna i Hercegovina je prvobitno trebala raditi popis stanovništva 2011. Ali pošto nije bilo ni političke volje, a u tom periodu ni funkcionalne vlasti, sve je prolongirano. Popis, kakav-takav, je održan 2013. godine. Tada smo saznali da nas navodno ima 3,5 miliona, najviše konstitutivnih, ali razočaranih.

I od tada pa do danas pojedine analize pokazuju da nas je manje čak za 200.000. A s obzirom na to da je i broj prilikom popisa izvjesno prenapuhan, da bez obzira na popis BiH izgledno nije imala 3,5 miliona žitelja, situacija je danas još poraznija.

Oni smjeli prognoziraju da danas u BiH živi svega 2,8 miliona ljudi. Da li je to tačno ili ne vjerovatno još dugo nećemo saznati, a iz političke vizure mnogo je ljepše živjeti u zabludi i snovima kako nas ima više od tri miliona. A kada se jednog dana suočimo s brojevima, možda će biti kasno za bilo kakve strategije.

Popis stanovništva u našoj zemlji trebao je biti organiziran 2021. godine, ali nije. Jer kada se država jednom navikne na propuste, teško se vratiti na pravi kolosijek pa je i kršenje obaveza, procedura i zakona sve jednostavnije. Za sve se nađe opravdanje – nema političke volje.

Tako se možda jedno jutro probudimo pa nam saopće kako nema političke volje da ima nas, da postojimo u BiH. A to pokazuje i trenutno stanje. Kontinuitet krize, politička apatija i sveopšta bezidejnost uporno rade na tome da u ovoj državi možda ne bude ni potrebe za popisom. Popisat će nas već neko tamo negdje.

Iako je BiH propustila rok da izvrši popis 2021. i iako već plovimo 2022. niko i ne povlači pitanje popisa stanovništva. Istina, politička situacija u državi nije ostavila mnogo prostora za takvo nešto, pa su građani više od pola 2021. godine slušali priče o Izbornom zakonu, ali i separatizmu Milorada Dodika, koji neumorno podriva državne institucije. Ipak, izgovor za neuspjeh će se uvijek pronaći. BiH je do 2020. trebala izvršiti većinu priprema za popis.

A u konačnici i kada dobijemo popis, kako smo ga dobili 2013., nema mnogo koristi ako se njegovi rezultati ne koriste za pravljenje državnih strategija. A koliko je to strategija BiH napravila nakon popisa 2013. godine? Vjerovatno nijednu. Zato su nam rezultati PISA testiranja o funkcionalnom obrazovanju djece poražavajući. Zato svakodnevno, koliko god to bilo paradoksalno, slušamo i gledamo reklame kako Njemačka traži radnike u BiH. Pa se takve reklame prepričavaju kao da je riječ o izvozu nekog dobra, a ne o izvozu onog najvrednijeg – ljudi.

Zato već sada imamo potrebu za stranom radnom snagom, koju možemo vidjeti na bh. gradilištima. Apartmane investitora sada sve učestalije grade majstori iz Turske, Uzbekistana i slično.

A kada nas jednom popišu, više neće biti ni potrebe gledati u rezultate.