Zašto u BiH nema koncerata svjetskih muzičkih zvijezda

Dok muzički sladokusci u našem neposrednom susjedstvu – Hrvatskoj i Srbiji – zadovoljno trljaju ruke u iščekivanju koncerata svjetskih zvijezda, mi u Bosni Hercegovini možemo samo plakati.

BiH i region

Sting, Dua Lipa, Avril Lavin (Lavigne), Leni Kravic (Lenny Kravitz), Ed Širan (Sheeran), samo su neke od inozemnih zvijezda koje će ove godine pjevati u Hrvatskoj.

U Srbiju stižu pravi muzički giganti – grupa „Rammstein“, veteran Rod Stjuart (Stewart) i drugi.

Posljednji koncert neka strana muzička zvijezda u Sarajevu je održala 22. marta prošle godine. Riječ je o Brusu Dikinsonu (Bruce Dickinson), koji je u Skenderiji nastupio s projektom „Jon Lord’s Concerto For Group And Orchestra“.

Ovaj koncert organizirao je Tomislav Kašljević, producent koji u svojoj zavidnoj biografiji ima upisane saradnje s brojnim zvijezdama – od Stinga, Paka de Lusije (Paco De Lucia), „Gipsy Kingsa“ i drugih, a koji radi u svim zemljama regiona. Ipak, ovaj Zeničanin s adresom u Zagrebu uvijek naglašava da s velikom ljubavlju, ali i poteškoćama, organizira koncerte u domovini.

On za „Dnevni avaz“ ističe da je u Bosni i Hercegovini mnogo teže raditi nego u ostatku regiona.

– Osnovna stvar je to što je Bosna preskupa država, a standard, nažalost, najslabiji u čitavoj regiji. Ako kupite ulaznicu za pozorište ili koncert, platit ćete PDV isto kao da kupite pivo u prodavnici. To još samo ima u Sjevernoj Makedoniji i u BiH. Hrvatska ima pet posto i već u startu je 12 posto jeftinija od BiH. Druga stvar – sve ostale cijene produkcije u Sarajevu su regionalne, da ne kažem evropske, a cijena ulaznica je smiješna. Maksimalna cijena ulaznice za koncert je 30 KM, već 31 KM u glavi kod ljudi mijenja percepciju – govori Kašljević.

Neshvatljiv fenomen

Kaže da je to za njega fenomen koji on baš i ne shvata.

– Uradite koncert s deset muzičara, gdje imate ogromne troškove, stavite kartu 30 KM – skupa. Kritična masa ljudi spremna je platiti nešto što vrijedi. Ta kritična masa je mala, ali je ima. A dokaz je i Brus Dikinson, gdje je cijena karte bila vrlo visoka. Za regionalne, recimo, hrvatske pojmove, niska. Jer sve što je u BiH u markama u Hrvatskoj je u eurima. U Srbiji je pedeset posto više – pojašnjava nam.

I na koncu zaključuje:

– Skupa država, nizak standard, a cijene svega – najam dvorane, policije, zaštitara, ništa manje nego u Zagrebu. Bez pomoći države teško će ići sve to.

Tomislav Kašljević. Avaz

Nema sluha za kulturu

– Ljudi koji raspolažu nekim novcima nemaju sluha za kulturu. Kad uđete u neku borbu za bilbord, reklamu – čast izuzecima poput „Visit Sarajevo“ – ni to ne bi mogli odraditi kako treba – ističe Kašljević.

Ja sam Bosanac…

– Ja sam bio u minusu nakon koncerta Brusa Dikinsona. Taj sam koncert uradio jer sam htio da to bude u Sarajevu. Birao sam između Sarajeva i Beograda i odabrao sam Sarajevo, jer sam Bosanac. Međutim, ne može se od te ljubavi živjeti – govori nam Kašljević.

On ističe da je 25 KM neka granica koliko ljudi izdvajaju za ulaznice i zbog toga prolaze monodrame te stand-up predstave.

Avaz