Zašto sud u Sarajevu drži tajnim presude Asimu Sarajliću i Amiru Zukiću?

Brojni novinari prisustvovali su izricanju prvostepenih presuda bivšem i sadašnjem visokom zvaničniku SDA, ali kada su novinari Detektora zatražili kopije sudijskih odluka, Općinski sud u Sarajevu ih je odbio dostaviti, s obrazloženjem da je u toku žalbeni postupak i da ne postoji javni interes.

U rješenju o zahtjevu za slobodan pristup informacijama koje je dostavljeno iz ovog suda, odgovoreno je da se on odbija jer je utvrđeno da se radi o nepravosnažnim presudama na koje je izjavljena žalba, te da je transparentnost rada Prvostepenog suda u konkretnim krivičnim predmetima bila obezbjeđena.

To u stvarnosti znači da su novinari mogli prisustvovati izricanju presude, koje je po pravilu javno, ali ne i dobiti je napismeno.

Brankica Spasenić, novinarka iz Banje Luke, neprijatno je iznenađena ovakvom odlukom Suda.

“Posebno imajući u vidu o kakvim optuženima se radi i predmetima koji su zaista imali veliko interesovanje javnosti u cijeloj zemlji”, kaže ona za Detektor.

Krajem aprila su novinari Detektora zatražili od Općinskog suda u Sarajevu dostavljanje dvije prvostepene presude – Amiru Zukiću i ostalima, koja je izrečena krajem jula 2022., te Asimu Sarajliću i drugima od 10. februara ove godine.

Ali Općinski sud je zaključio da u konkretnim slučajevima nije postojao poseban javni interes i da traženu informaciju treba zaštititi u interesu postupka donošenja pravosnažne odluke.

Advokatica Nina Karačić, koja zastupa jednog od optuženih u predmetu Sarajlić i drugi, te postupa kao dodatni branilac u predmetu Zukića i ostalih, kaže da se ne može govoriti samo o dostavljanju i objavljivanju presude zbog javnog interesa, bez da se govori o nužnosti objektivnog, nepristrasnog i stručnog pristupa onoga koji takvu informaciju dobije, i kasnije je u nekom obliku dalje prenese u javnost.

“Kao branilac, ne smatram da dostavljanje sudske presude medijima može imati bilo kakav negativan uticaj na kvalitet žalbe i žalbenog postupka. Sadržaj žalbe uglavnom ne korespondira sa sadržajem eventualnih novinarskih analiza presude”, kaže Karačić.

Općinski sud u Sarajevu krajem jula prošle godine proglasio je Amira Zukića, Safeta Bibića, Eseda Džananovića, Ramiza Karavdića i Senada Traku krivima za primanje dara i nezakonito posredovanje prilikom zapošljavanja 2016. godine. Osuđeni su na zatvorske kazne od godinu i po do šest godina zatvora.

Asim Sarajlić i Nedžad Trako oslobođeni su prvostepenom presudom.

Početkom februara ove godine, u drugom predmetu Sud je donio nepravosnažnu presudu kojom je Sarajlića, Sabahudina Delalića i Muhameda Šehovića oslobodio optužbi za davanje dara i drugih oblika koristi.

Oba suđenja pratio je veliki broj novinara.

Transparentnost na volji predsjednika sudova

Nedostavljanje ovih presuda medijima čiji su novinari mogli prisustvovati izricanju, Spasenić smatra negativnom praksom koja nije u skladu sa smjernicama i preporukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV). Lično je imala potpuno drugačija iskustva sa Okružnim i Osnovnim sudom u Banjoj Luci.

“Ne samo u predmetima koji su bili od tolikog javnog intresa, nego i u mnogo manjim slučajevima. Dobijala sam i prvostepene presude, s tim da su one do pravosnažnosti bile dijelom anonimizirane. Posebno u tim slučajevima gdje je objava presude bila javna, zaista ne mogu da nađem ni profesionalno ni bilo kakvo drugo obrazloženje kako je do toga došlo”, dodaje ona.

Kaže da je iz prakse odgovaranja sudova došla do zaključka da presude dostavljaju čak i u onim slučajevima gdje je cijeli postupak bio zatvoren za javnost, kao što je slučaj sa seksualnim deliktima ili gdje su žrtve djeca.

Advokatica Karačić ne vidi kako bi dostupnost prvostepene presude imalo ikakav uticaj na žalbeni postupak. Žalba sadrži žalbene osnove i razloge koji su definisani Zakonom o krivičnim postupku, a uspjeh, odnosno kvalitet žalbe, ovisi isključivo o stručnosti branioca, objašnjava ona.

“Jedina opasnost kod dostavljanja presuda radi eventualne analize je moguće kršenje presumpcije nevinosti optuženog, kao i stvaranje određene percepcije u javnosti koja općenito šteti krivičnom postupku. Javni interes u predmetima korupcije svakako da postoji, međutim, smatram da je veći interes da analiza jedne takve sudske presude bude svestrana, tačna, objektivna i profesionalna”, pojašnjava Karačić.

Viši asistent na Pravnom fakultetu u Sarajevu Harun Išerić kaže da je Zakon o slobodi pristupa informacijama Federacije zastario i da, za razliku od zakona na državnom nivou, nema uključen mehanizam upravnog inspektorata, koji može novčano kazniti one koji ga krše.

“Nedostavljanje prvostepenih sudskih odluka je par excellence primjer kršenja zakona. Jer čak i ako se utvrdi postojanje izuzetka u dostavljanju te informacije, javni interes će prevagnuti”, pojašnjava Išerić koji odluke o nedostavljanju smatra samovoljom unutar pravosuđa.

Iskustvo novinara Nikole Morače je takvo da transparentnost zavisi od dobre volje predsjednika sudova. Presude uspijeva dobiti od Vrhovnog suda Republike Srpske, Osnovnog i Okružnog suda u Banjoj Luci te Osnovnog suda u Tesliću.

“S druge strane, u isti koš ne bih ubacio sve ostale sudove. Kada god odbiju dostavljanje presuda, izgovori su isti, odnosno da postupak nije pravosnažno okončan. Neki sudovi u svojim obrazloženjima prebacuju lopticu na drugi sud, pa tako kada tražite informaciju od Osnovnog suda u Bijeljini, odnosno presudu, oni nadležnost prebace na Okružni sud u Bijeljini koji treba donijeti drugostepenu odluku. Kada se za istu presudu zatim obratite Okružnom sudu u Bijeljini, oni vam odgovore da to nije njihov predmet, već Osnovnog suda u Bijeljini”, pojašnjava Morača, uočavajući da sve ovisi od predsjednika sudova.

Glavni tužilac Tužilaštva Brčko Distrikta Zekerija Mujkanović kaže da oni kao institucija nemaju ništa protiv da se objavljuju prvostepene presude, ali je njegovo mišljenje, kao djelatnika institucije, da se objavljuju samo drugostepene presude.

“Objavljivanje prvostepene presude neće uticati na nas u bilo kom smislu, niti na odluku da li ćemo se žaliti ili nećemo, i koje ćemo žalbene navode istaći”, dodaje Mujkanović.

Iz Okružnog suda u Banjoj Luci su za Detektor kazali da dostavljaju u anonimiziranom obliku nepravosnažne presude, a u skladu s Uputstvom za anonimizaciju sudskih odluka koje je usvojio VSTV. Dostavljene odluke, kako navode, sadrže naznaku da predmetne presude nisu pravosnažne u trenutku dostavljanja. Oni su objasnili da presude dostavljaju kako bi povećali transparentnost rada i upoznali javnost s njima.

Na službenoj stranici objavljuju saopćenja sa detaljima presuda, ali ne i cijele presude, jer bi anonimizacija svih tražila više resursa nego što imaju.

Objavljivanje pravosnažnih presuda zavisi od kapaciteta i u Osnovnom sudu u Banjoj Luci. Za objavu nepravosnažnih presuda saglasnost daje predsjednik Suda ili postupajući sudija, naveli su u odgovoru, uz objašnjenje da oni prave procjenu zaštite i interesa sudskog postupka u skladu s procjenom javnog interesa. U ovom sudu smatraju da će veća šteta nastati ako javnost sazna za dokaze u žalbenom postupku, nego kada im se uskrati informacija.

Osnovni sud ne objavljuje sudske odluke u postupcima u kojima je isključena javnost.

Unapređenje transparentnosti i povjerenja javnosti

VSTV je objavio više smjernica i strategija kojima se uređuje komunikacija pravosudnih institucija s medijima, koje nisu obavezujućeg karaktera, a među njima je i Komunikacijska strategija. Ona se poziva na Vodič za komunikaciju s medijima i javnošću Evropske komisije za efikasnost pravde (CEPEJ), usvojen 2018. godine.

Tu se navodi da bi bilo prikladno da se presude objave na internet stranicima sudova, navodeći primjer švicarskog suda koji objavljuje anonimizirane presude nekoliko sedmica nakon što su donesene.

Općinski sud u Sarajevu tako objavljuje pojedine presude koje sadrže samo inicijale optuženih, odnosno osuđenih osoba. Oni nisu odgovorili na upit zašto ne dostavljaju prvostepene presude.

Sud Bosne i Hercegovine ima drugačiju praksu. Oni su na svojoj internet stranici objavili prvostepenu presudu u predmetu Zijad Mutap i ostali, dok je drugostepena presuda izrečena 21. jula ove godine, ali je i na njen osuđujući dio dozvoljena žalba Trećestepenom vijeću.

Da bi testirali praksu drugih sudova, novinari Detektora zatražili su dostavljanje prvostepene presude za krivično djelo “ratni zločin” od Kantonalnog suda u Zenici, a od tuzlanskog Općinskog suda nepravosnažnu presudu za koruptivno krivično djelo. Oba suda su u zakonskom roku dostavili kopije presuda.

Zamjenik službenika za informisanje Kantonalnog suda u Zenici Daniel Đukić za Detektor kaže da je ovoj instituciji transparentnost rada jedan od ciljeva postavljenih strateškim planom i godišnjim programom rada.

“Kantonalni sud u Zenici ima praksu da na web stranici objavljuje sve svoje prvostepene presude prije pravomoćnosti, kada prođu filter anonimizacije”, dodaje Đukić.

Iz tuzlanskog Općinskog suda su kazali da oni transparentnost i dostupnost podataka i informacija smatraju važnim, i značajnu pažnju posvećuju unapređenju transparentnosti i informisanju javnosti o radu suda i sudskim postupcima. Oni objavljuju kratke informacije o sudskim odlukama na dan kada se izreknu, a nakon što se presuda dostavi strankama, objavljuje se tekst u skladu s Uputstvom o anonimizaciji. Sud je, kako navode, zauzeo stav da ne mijenja inicijalima ime i prezime optuženog, odnosno nepravosnažno osuđeno lice, jer je u skladu s Uputstvom predviđeno da se kod krivičnih predmeta korupcije i organiziranog kriminala može objaviti tekst presude s jasno vidljivim imenom i prezimenom.

Emina Dizdarević Tahmiščija / Detektor