Zašto projekt toplovoda Kakanj – Sarajevo stoji u ladicama: Put ka čistijem zraku i jeftinijem grijanju u Sarajevu

U nizu razvojnih projekata, koje građani očekuju od aktuelnih vlasti, predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić, tokom gostovanja na Face televiziji, podsjetio je i na poprilično zaboravljenu, decenijama staru i nikada realiziranu ideju o izgradnji toplovoda Kakanj – Sarajevo. Upravo na početku grijne sezone, kada je Sarajevo ponovo u vrhu liste najzagađenijih glavnih gradova svijeta, izgradnja 85,28 kilometara vrelovodne mreže od Termoelektrane Kakanj do glavnog grada BiH osigurala bi jeftiniji sistem grijanja, iz upotrebe izbacila loše energente i sačuvala zdravlje i živote stanovništva.

Smanjiti trovanje

– Gotovo 3.300 ljudi u BiH, prema međunarodnim zdravstvenim ispitivanjima, godišnje umre od posljedica zagađenosti zraka, pa, kako god okrenete, jedna trećina, ili blizu toga, umre u Sarajevu. SBB je imao projekt da se uradi toplovod Kakanj – Sarajevo. Nije to radio Fahrudin Radončić, mi smo reaktivirali tu ideju, a na projektu je radilo deset doktora nauka mašinstva i tri akademika. Smanjili bismo trovanje Sarajeva za 30 posto, projekt bi koštao oko 300 miliona KM, a povrat sredstava za 20 godina bio bi viši od 1,3 milijarde maraka – pojasnio je Radončić. 

Studiju opravdanosti snabdijevanja toplotnom energijom iz TE Kakanj područja do Sarajeva, kao i samog glavnog grada, za potrebe „Elektroprivrede BiH“ još u maju 2016. godine izradili su Mašinski fakultet i kompanije „Bosna-S“ i „Enova“ iz Sarajeva, a stručni tim od 23 člana predvodio je prof. dr. Ejub Džaferović.

– Prije nekoliko godina „Energoinvest“ je uradio idejni projekt, a ja sam bio u revizorskom timu. Poslije toga je sve stalo. Sada bi trebala Vlada KS, s Federalnom vladom, pošto je to od značaja i za KS, i za FBiH, da podrže takvu inicijativu te da se ide u izradu glavnog projekta – kaže za “Avaz” profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Ejub Džaferović.

Džaferović: U Sarajevu bi ugljendioksid bio eliminiran. Avaz

On je dodao da je riječ o ideji staroj gotovo pola stoljeća, jer je grupa profesora 70-ih godina radila na istraživanjima, ali su bili zbunjeni udaljenošću i visinskom razlikom između Sarajeva i Kaknja. Naglasio je ogroman značaj ovog projekta za čistiji zrak i zdravlje stanovništva, ali ukazuje i na dodatne benefite.

– Za istu količinu uglja koja se trenutno spaljuje u TE Kakanj, mi oduzimanjem pregrijane pare iz turbinskog dijela postrojenja dobivamo ekstra 300 megavata instaliranog kapaciteta toplotne energije. U Sarajevu bi ugljendioksid (CO2) bio eliminiran, a za individualna ložišta bi se subvencijama omogućio prelazak na plin. Plin se ne bi ukinuo skroz, već bismo ga učinili prihvatljivim za individualna ložišta, jer je ugalj najveći problem kod zagađenja. Ne govore istinu oni koji kažu da je to saobraćaj, jer ljeti nemamo taj problem – ističe Džaferović.

Isplativost projekta

Prof. dr. Izet Smajević, nekadašnji direktor TE Kakanj i direktor razvoja EPBiH, još od 2012. godine zagovara izgradnju ovog toplovoda, uz grijanje Visokog, Breze i svih usputnih naselja do Sarajeva. Zahvaljujući njegovim naporima, nakon četiri godine došlo se do studije koja je potvrdila isplativost projekta, ali se onda iz neobjašnjivih razloga sve utišalo.

Smajević: Smanjiti utjecaj procesa na okolinu. Avaz

– Cijene, naravno, variraju, ali je studija pokazala da bi energija za grijanje bila značajno jeftinija od grijanja plinom, a da je tada to urađeno, naše termoelektrane ne bi bile pod tolikim pritiskom da budu ugašene, jer bi imale dvostruko veći stepen iskorištenja. I u Njemačkoj će ostati dokle god mogu, jer su korisne. Od tri lopate uglja koje se danas dovezu u TE Kakanj, unesu u kotao i spale, dvije se bace u vodu, zrak, na tlo, a, nažalost, prodru i u pluća ljudi, pa rastu i troškovi liječenja građana. S ovim projektom bismo imali dvostruko veće iskorištenje energije bez dodatne emisije u zrak – pojašnjava prof. dr. Smajević.

On smatra da vlasti, ako to žele, mogu krenuti u realizaciju ovog višestruko značajnog projekta, pa makar i u “sudijskom vremenu”.

– Uvođenjem kosagorijevanja biomase s ugljem bi se u termoelektranama dodatno mogla podržati održivost takvog procesa najmanje do 2050. godine, a uz dodatne tehničko-tehnološke intervencije na procesu i duže od toga. U tim uvjetima bi se utjecaj procesa na okolinu i klimatske promjene, kojima svjedočimo danas, značajno smanjio – istakao je profesor Smajević.

Detalji iz studije

U detaljnom dokumentu opisane su očekivane potrebe Sarajeva za period do 2040. godine, kao i kapaciteti za proizvodnju toplotne energije u blokovima TE Kakanj. Studijom je predviđeno da se osigura 300 – 330 termičkih megavata energije, čime bi se snabdjelo 70 posto potrošača, dok bi se ostatak pokrivao iz postojećih kotlovnica Toplana. Projicirano je da se transport toplotne energije vrši dvocijevnim sistemom, gdje se jednom cijevi vrši transport vrele vode do potrošača, a drugom povrat ohlađene. Projicirana trasa magistralnog vrelovoda iz TE Kakanj prolazi kroz mjesto Ćatići, prelazi rijeku Bosnu i desnom obalom nastavlja do mjesta Dobrinja kod Visokog, gdje prolazi ispod pruge i pruža se uz lokalni put R445, sve do mosta preko Bosne, gdje prelazi na lijevu obalu i nastavlja uz autocestu A-1 Sarajevo – Zenica, do Jošanice. Trasa magistralnog vrelovoda u Jošanici na lokaciji Vogošćanske petlje se razdvaja na pravce Rajlovac – Nedžarići i Vogošća – Zetra.

Avaz