Zašto nosimo ilegalno oružje? Građani ne vjeruju u institucije, potrebne su dugotrajne zatvorske kazne

Faris Pendek (19) ubijen ubijen je u sarajevskom naselju Otoka. Napadač Adem Šuman je uhapšen zbog sumnje na počinjenje ubistva. Službenih detalja, satima poslije, veoma je malo. Iz MUP-a Kantona Sarajevo navode da se i dalje radi na rasvjetljavanju okolnosti, ali cijela priča ponovo povlači pitanje sigurnosti glavnog grada BiH.

Prema neslužbenim informacijama, ubijeni mladić nije od ranije poznat policiji, a pojedini mediji prenose da je do sukoba došlo zbog neslaganja u saobraćaju. Resorni ministar Admir Katica ranije je za Federalnu poručio da je sigurnosna situacija u Sarajevu zadovoljavajuća, ali da su brojni slučajevi koji završavaju tragičnim ishodom povezani sa narkotocima, pa i u saobraćaju. Zbog toga je najavio nabavku velikog broja testova na narkotike.

Građani su zabrinuti. Ubistvo na Otoci posljednje je u nizu ovakvih ili sličnih slučajeva – ko je sljedeći?

Posljednjih mjeseci evidentirani su brojni slučajevi pucnjave u Kantonu Sarajevo. Više od 95 posto ukupnih slučajeva povezano je sa ilegalnom upotrebom vatrenog oružja, upozorava Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA. Smatra da je po ko zna koji put država zakazala jer su rezultati istraživanja rađenih prije skoro dvije decenije predvidjeli ovakvu opasnost ukoliko se pravovremeno ne bude reagovalo.

„Ulazimo u eru oružanog nasilja. Imamo jako veliki broj oružja koje je zaostalo iz rata i koje je lako dostupno. Tome se trebalo pristupiti prije 10 godina na razne načine“, upozorava on.

Glavni razlozi zbog kojih građani čuvaju nelegalno oružje, naručito ono zaostalo iz rata, jesu strah od novog sukoba i nepovjerenje u nadležne institucije. Time se odgovornost nadležnih ne smanjuje jer su dužni jačati povjerenje građana u sigurnosne institucije. Rješenje su konkretne mjere.

„Počiniteljima koji naprave krivično djelo upotrebom ilegalnog oružja bi trebala biti određena zatvorska kazna dugotrajnog zatvora i na takav način bi država pokazala da neće tolerisati ovakva ponašanja“, dodaje profesor Kržalić.

Dakle, formula je jasna. Dugotrajne zatvorske kazne i bolja kontrola. Sve ono čega nemamo. Umjesto toga, blage kazne i porast povratnika u činjenju krivičnih djela, a kao rezultat sve više stradalih – i učesnika u obračunima i slučajnih žrtva.