Zašto kokice jedemo u kinima: Na nekada neželjenoj grickalici je napravljeno bogatstvo

Dan sjećanja u Sjedinjenim Američkim Državama na one koji su poginuli služeći američkoj vojsci je trenutak koji označava početak ljetne sezone filmskih blokbustera. To je slučaj već 90 godina, a zbog čega su kokice postale neodvojive od kina.

Analitičar medijske kompanije Comscore Paul Dergarabedian smatra da je teško zamisliti savršeniju kombinaciju od kina i kokica koja je toliko duboko postala dio kulture.

Koliko su kino i kokice nerazdvojni pokazuje to da najveći lanac kina u SAD-u AMC Theaters godišnje napravi toliko kokica da bi bile dovoljne da napune čak 222 olimpijska bazena. Međutim, nekada to nije bilo tako jer kina nisu željela da išta imaju s hranom.

Kako su kokice ušle u kina

Andrew F. Smith je svojom knjigom “Kokičasta kultura: Socijalna historija kokica u Americi (Popped Culture: A Social History of Popcorn in America)” tematizirao kako je stvorena veza između kina i kokica. U knjizi je navedeno da su vjerovatno američki mornari početkom 19. stoljeća donijeli kokice iz južne Amerike.

Pravljenje kokica je postalo popularno do 40-ih godina 19. stoljeća. Prodavači kokica su u narednih nekoliko decenija postali sveprisutni na ulicama, sajmovima i cirkusima. Poslije toga je počelo sporo “udvaranje” kokica kinima.

Prodavači kokica su priliku uvidjeli i u posjetiteljima kina kojih je bilo sve više. U SAD-u je do 1930. sedmično bilo 90 miliona posjetitelja kina. No, vlasnicima kina je bilo neprihvatljivo da kokice budu dio njihove ponude.

“Pojedinim vlasnicima je prodaja kokica predstavljala nepotrebnu smetnju ili nešto što je ispod njihovog dostojanstva”, piše Smith u spomenutoj knjizi.

Uprkos protivljenju vlasnika kina, prodavači su ipak pokušavali prodavati kokice u kinima. Međutim, bum kokica u kinima desio se u ekonomskom periodu kada je to bilo najmanje izgledno da će se desiti. Naime, taj bum desio se tokom Velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća.

“Po cijeni od pet ili deset centi po vrećici, kokice su bile pristupačan luksuz većini Amerikanaca”, ukazao je Smith.

Kokice su se na početku pravile ispred kina, na prostoru koji su ustupali vlasnici kina jer su smatrali da im je preskupo da u samom kinu imaju ventilaciju koja je neophodna za pravljenje velike količine kokica. No, kako su se počele pojavljivati priče o bogatstvu napravljenom na kokicama, kokice su ušle u kina.

“Kokice su se tako dobro prodavale zbog svoje arome, zbog istog onog mirisa zbog kojeg su ih vlasnici kina ranije prezirali”, naglasio je Smith.

Prema njegovim riječima, čim su aparati za pravljenje kokica postavljeni u kina, posao je krenuo, piše CNN.