Zašto je Sarajevo prazno nakon 23 sata? “Najbolje fešte su nam postali dječiji rođendani”

Zašto je Sarajevo prazno nakon 23h? Zašto Sarajevo nema internacionalnu ponudu hrane? Imaju li ljudi naviku da se druže, zabavljaju, mogu li sebi takav vid opuštanja priuštiti, do koga je – do ponude ili potražnje? Niz je pitanja o tome u šta se sarajevski noćni život pretvara u posljednjim godinama – a svoje odgovore su nam ponudili edukator u ugostiteljstvu Denis Memić, direktor HIT FM Radija Emir Cocalić i ugostitelj Almir Mukača.

Sagovornici N1 su saglasni – noćni život u Sarajevu u posljednjih nekoliko godina dosta je drugačiji od prijašnjeg.

Prema njima, postoji nekoliko faktora zbog kojih Sarajevo ne prati evropske metropole, ili barem regionalne centre, po ovom pitanju. Jedan od njih je svakako standard, ali i činjenica da ugostitelji trpe velike namete.

“Jako skupo plaćamo jako nizak kvalitet”, primjetio je Memić.

No, da li baš ovo utiče na navike ljudi, kojih je sve teže vidjeti da se u velikim grupama druže vani?

“Ovdje je ostala tradicija da se veće grupe ljudi u Sarajevu okupljaju u kućama. Već u Banjaluci je situacija dosta drugačija”, kaže Mukača.

Oni mlađi, pak, radije biraju da se dopisuju.

“Čini mi se da su izlasci postali virtualni”, stava je Cocalić.

Istovremeno, Sarajevo u posljednjih nekoliko godina prijavljuje rekordan broj noćenja. Stoga, ponuda mora biti više prilagođena turistima.

“Kažemo da Sarajevo ima dušu. Previše smo se oslonili na tu dušu i prestali raditi ono što ostali gradovi rade. S druge strane, prema istraživanju kojeg smo radili, koncentracija prosječne osobe koja bi trebala izlaziti danas, iznosi 15 sekundi. Kako doprijeti do njih? I novim generacijama trebamo prilagoditi ponudu, trebamo početi slušati”, naglašava Memić.

Ni bosansku kuhinju čak nismo dobro iskoristili. Situaciju treba razumjeti i zbog činjenice gostiteljstvo se smatra trećom najtežom industrijom na svijetu, dodali su sagovornici N1.

“Zarada je deset posto od prometa, a zamislite koliko truda i znanja vam je potrebno”, istakao je Mukača.

Većina onih koji su bilježili uspjehe u ovom polju decenijama ranije – više ne rade.

“Poslijeratne generacije počele su raditi u ugostiteljstvu zbog potrebe. Kasnije su se time počeli baviti svi oni koji su imali šank i par stolica, te oni koji su sebe htjeli zvati gazdama. Velika sarajevska imena iz ugostiteljstva se time nisu nastavile baviti nakon rata”, napomenuo je Memić.

Ipak, plate u ugostiteljstvu su jako dobre.

“Svi su bolje plaćeni od bankara. Čovjek koji radi sa novcem, trpi kritike i napade na šalteru, puno manje je plaćen od osobe koja radi u šanku”, dodao je Memić.

Do koje mjere će se preostali ugostitelji sa iskustvom uspjeti prilagoditi mladima – ostaje da se vidi.

“Mlađe generacije očito žele neke druge stvari. Klubove su zamijenile nargilhane. Mladi ljudi žele pipu u ustima i da skrolaju po telefonu”, naglašavaju naši sagovornici, podsjećajući da je stoga ugostiteljima teško i pronaći nove izvođače na sceni, dok oni popularni domaći “vani nastupaju, a ovdje samo žive.”

“Sve se svelo na čašu vina i nekima sushi – to je jako dosadno”, zaključio je Cocalić, dodajući kroz smijeh kako su “najbolje fešte i najbolji biznis postali dječiji rođendani.”

Opširnije u videu koji će biti dostupan ubrzo.

N1