Zašto COVID-19 nije “ulazio” u romska naselja?

Kada je u martu ove godine bilo sasvim jasno da će korona virus u potpunosti promijeniti život kakav smo do tada živjeli, a uz to i ozbiljno narušiti naše zdravlje, bio sam među prvima koji je upozoravao da su romske zajednice u mnogo većem riziku i da će biti velikog broja zaraženih, piše portal Udar.

O ovome se govorilo i na globalnom nivou. Veliki broj aktivista i aktivistica širom Evrope su upozoravali da će virus desetkovati romsku zajednicu. Uzmemo li u obzir (ne)uslove u kojima živi većina pripadnika romske zajednice, strah je bio potpuno opravdan.

KORONA MEĐU NAMA

Lucidnost bh. čovjeka je poznata širom svijeta. Ponekad je nerazumljiva. Čak i u najtežim situacijama, mi pokušavamo da kroz smijeh prikažemo i najopasnije okolnosti u kojima živimo. Tako se u vrijeme vanrednog stanja, kroz hodnike socijalnih mreža prošetala jedna od stotine neponovljivih i zauvijek pamtljivih rečenica: KORONA SE NE ZOVE U GOSTE, KORONA SAMA DOĐE.

Do sada je virusom COVID-19, u BiH bilo zaraženo preko 2600 osoba, a nažalost, njih 155 je preminulo.

Humor je jedna stvar, ali ovo je realnost.

Upozorenja koje smo kao aktivisti slali na sve strane o tome da će romska zajednica  biti desetkovana, jer je višestruko podložnija zarazi, bila je zasnovana na činjenicama koje smo znali od ranije.

Bez osnovnih uslova za održavanje higijene, a prije svega pristupa tekućoj vodi, bez stalnih izvora finansiranja, nismo mogli da očekujemo ništa dobro.

Čak smo išli toliko daleko da smo upozoravali (barem ja) da bi bilo vrlo opasno ako se u nekom momentu romska zajednica proglasi potencijalnim prenosiocem virusa upravo zbog nepostojanja uslova za održavanje lične higijene. To se desilo. U Bugarskoj su Rome optužili za nepoštovanje mjera i tako ih targetirali kao prenosioce zaraze.

Nakon par mjeseci, shvatio sam da je moje, i predviđanje drugih koji su upozoravali na isto, bilo opravdano, ali koliko je bilo realno?

U razgovoru sa mnogim ljudima, dobio sam informaciju da među Romima nije bilo zaraženih, barem ne zaraženih za koje je potvrđeno da jesu. Nije bilo ni smrtnih slučajeva. Sem nekolicine porodica, ili pojedinaca koji su bili u izolaciji, drugi podaci ne postoje.

ZA KORONU TREBA IMAT’ USLOV

Mjere koje su nedavno ukinute, ali za koje se i dalje preporučuje da se poštuju, bile su prva linija odbrane od korona virusa – socijalna distanca, nošenje maske, redovno pranje ruku.

Sve ovo, koliko god banalno bilo, bio je veliki lukszuz za većinu Roma. Socijalna distanca u višečlanoj porodici, od kojih minimum jedno hoda tražeći sekundarne sirovine i održavanje higijene gdje nema tekuće vode je bilo nezamislivo.

Kako je onda moguće da u ovim neuslovima, među pripadnicima romske zajednice, nije bilo zaraženih – ne onih potvrđenih – i nije bilo preminulih?

Moje objašnjenje je jednostavno – za koronu ipak treba imat’ preduslov, a romska zajednica ga nije imala.

Bilo je nekih teorija kako je genetika imala presudnu stvar u svemu ovome, a čak ni sada, u ovim uslovima nije izostalo stvaranje jednog novog stereotipa – korona im ne može ništa, navikli su na takav život…

FENOMENOLOGIJA ROMSKIH ZAJEDNICA

Nisam genetičar i ne želim da govorim/pišem o nečemu što ne poznajem, ali sam novinar i imam naviku da analiziram neke sociološke fenomene koje prethodno temeljim na činjenicama.

Fenomen, i to sociološki, manje ili nikako biloški je to što nije bilo, bar ne potvrđenih slučajeva korone u romskoj zajednici, a činjenica je da su romske zajednice zatvorene, otuđene, daleko od urbanih dijelova u kojima su bila potencijalna žarišta.

Sem romskih aktivista i aktivistkinja koji su u prethodnom periodu dijelili humanitarnu pomoć, u romskim zajednicama je rijetko ko zalazio u prethodnom periodu. Čak su se i oni manje kretali, što zbog zabrane kretanja, što zbog potpune devalvacije cijena sekundarnih sirovina koje su za mnoge bile jedini izvor finansija. Djeca su prestala ići u školu i tako otklonila i posljednju nit koja ih je mogla vezati sa „spoljnim svijetom“.

Nekako se čini da je upravo potpuna izolovanost romskih zajednica, neočekivano, bila jedini saveznik u zaštiti od korona virusa.

Informacije koje nam dolaze da među romskom zajednicom nije bilo zaraženih – nije bilo potvrđenih – jeste dobra, ali nam govori mnogo više od statistike.

Istina leži tu negdje između onog početnog, opravdanog straha da će romske zajednice biti desetkovane i činjenice da su romske zajednice bile fizičke distancirane od ostatka stanovništva.

Romi i nisu morali držati fizičku distancu u svojim zajednicama, jer ih društvo odavno drži u nekoj vrsti izolacije. Ne kažem da nije bilo opasnosti da korona uđe i u romske zajednice, ali mnogo veća opasnost je bila za one koji su i dalje nastavili da kupuju na pijacama i marketima, koji su išli na svojim poslovima, čak i u smjenama po dvoje, radili u pekarama, domovima zdravlja i bili svuda tamo i radili sve ono što Romi nisu ni prije pandemije.

UMJESTO ZAKLJUČKA

U ovom momentu mjere koje su poduzete da bi se spriječilo širenje korona virusa su potpuno ublažene. Istovremeno, stručnjaci najavljuju drugi talas koji koji se može pojaviti bilo kada. U BiH se gotovo svakodnevno bilježe novi slučajevi zaraze, tako da je upitno koliko je bilo pametno u potpunosti ukinuti mjere zaštite. No, da se ne miješamo u odluke struke.

Ono što možemo poručiti je sljedeće: Ukoliko se ponovo proglasi vanredno stanje, preporučujemo vam da se na neko vrijeme preselite u neku od romskih zajednica u vašem kraju.

Jeste da nema vode, struje, jeste da će vaša auta sa super bijelom i sivom-metalik bojom biti zaprljana od blatnjavih i neasfaliranih ulica, jeste da ćete živjeti zajedno sa Romima u bijedi i siromaštvu i konačno shvatiti kako žive, ali ćete biti u potpunosti izolirani od ostatka svijeta.

Eh sada, da li ćete biti u manjem riziku da se zarazite korona virusom, ili se nećete zaraziti uopće, to ne smijemo tvrditi. Jedno je sigurno – bićete potpuno izolirani, možda čak i zaboravljeni.

Izbor je vaš.

Dalibor Tanić (portal-udar.net)