Zašto cijene namirnica u BiH ne padaju: ‘Država nema interesa da pomaže građanima’

Cijene usluga i hrane u Bosni i Hercegovini i dalje rastu ili ostaju iste, bez obzira na njihov pad na svjetskim tržištima. Istražili smo zašto. U Bosni i Hercegovini je praksa slobodnog formiranja cijena, a to znači da oni koji prodaju robu mogu prema svome nahođenju da određuju cijene kako oni žele, kazala je za Raport predsjednica Kluba potrošača Tuzlanskog kantona Gordana Bulić. 

“Prodavci to čine prema vlastitoj ponudi i potražnji te riziku na tržištu, a na nama potrošačima je da utječemo na njihove konkurentske odnose, odnosno da kupujemo na mjestu gdje je jeftinije”, kazala nam je Bulić.

Kaže da bi potrošači trebali da biraju proizvode koji su pa i samo pet feninga jeftiniji, čime šalju poruku prodavcima. 

“Međutim, kod nas izgleda nema baš svijesti o tome, većina ljudi se podijelila i politički i prema lojalnosti, jedni su lojalni jednim trgovcima, drugi drugima itd., tako da bez obzira što plaćaju ceh i što plaćaju možda i nepravedno troškove oni se uporno drže svog trgovca i ne odustaju od toga, iako je kod nekog drugog možda cijena ulja spala ispod 3 KM, oni ipak idu kod svog trgovca da kupe za 3.10/20 KM”, ističe Bulić.

Ko određuje cijene?

Dodaje da “nemamo potrošačke svijesti o značaju i moći potrošača”, te kako oni na tržištu svojim izborom mogu poprilično utjecat.

“Cijene je jako teško pratiti s obzirom na slobodno formiranje cijena. Jedan trgovac bukvalno u toku dana može promijeniti cijenu istog proizvoda ako želi, ili jedan trgovinski lanac ima jednu cijenu proizvoda u Mostaru, a drugu cijenu u marketu u Tuzli, jer je jednostavno procijenio da taj proizvod s tom cijenom može da prođe u Mostaru, u odnosu na npr. Sarajevo ili Tuzlu, pojašnjava i dodaje da “to niko ne može da kontroliše”.

Prodavci određuju cijene robe, i npr. ako je ne prodaju u određenom roku, onda je stavljaju na akciju. “Niko nema pravo vama kao vlasniku robe, kao nekom ko je posljednji u lancu distribucije, da ujteče na cijenu”, kaže Bulić.

Kad država može reagovati?

Ukoliko se desi da su elementarne nepogode većih razmjera (poplave, zemljotresi, neposredna ratna opasnost…), tad država može da preuzme ulogu regulatora.

“Pored Zakona o trgovini u FBiH i Zakona o trgovini u RS koji su na bazi slobodnog formiranja cijena, mi imamo i u RS i u FBiH Zakon o nadzoru nad tržištem. Dakle, u iznimno teškim situacijama država može pribjeći određenim mjerama definisanim Zakonom o nadzoru nad tržištem i to su tačno propisane mjere na koji način to uraditi”, kazala nam je Bulić podsjećajući da je država tokom pandemije, kada su cijene počele divljati, zabranila rast cijena i vratila ih na prijašnji nivo.

Međutim, u slučaju da trgovac pretrpi štetu zbog vraćanja cijena, odnosno ukoliko je on robu nabavio po većoj cijeni i zbog toga pretrpio gubitak, može da tuži državu i da mu država zbog te mjere nadoknadi štetu.

Bulić ističe da država nema baš kapaciteta, volje, niti dobre namjere da to čini čak ni u teškim situacijama.

“Da npr. država traži da cijena hljeba ne smije rasti u narednom periodu, tad bi morala preuzeti na sebe obavezu da će trgovcima koji dokažu da su imali veće troškove i da su zbog toga došli u gubitak, morati nadokanaditi štetu. To država očito nit može, ne želi, niti ima interesa jer na veću cijenu ima veći PDV i tako je svima fino osim građanima”, ističe predsjednica Kluba potrošača TK i dodaje da se građani baš puno i ne bune.

Podsjeća da su oni kao Udruženje potrošača imali par aktivnosti u februaru, pozvali su sve tržne centre da vide šta oni misle kako će se kretati cijene u budućnosti.

“Očekivani su razgovori bili, oni ne mogu drugačije, cijene rastu… Potrošači u svakom slučaju gube. Insistirali smo da trgovci na vrata trgovina stave malu naljepnicu gdje se potrošači mogu javiti ukoliko smatraju da su prevareni”.

Kaže da im se potrošači najviše javljaju, ne zbog rasta cijena, nego kada su prevareni jer su svjesni da ne mogu učiniti puno.

Šta je rješenje?

“Jedini način je da, kako kaže, kupujemo proizvod tamo gdje je jeftiniji, pa će ovome kod koga je skuplji ostati i morat će ga dati na akciju kako bi ga prodao. Moramo biti i racionalniji, iako je sve skupo mi još uvijek bacamo veće količine hrane”, ističe ona.

Smatra da protesti nisu rješenje. Navodi da se ljudi boje da ako stanu ispred nekog tržnog centra i protestuju, da će imati neke neugodnosti kasnije kad dođu u market, te da je previše izgovora.

“Sve trpimo zbog našeg nerada, zbog nerada inspekcijskih službi, prilično zbog nepostojanja volje i želje države da građani bolje žive, obećavano je svašta u predizbornom periodu, smanjenje PDV-a, odnosno diferencirane stope PDV-a i ukidanje PDV-a na bar nekoliko osnovnih životnih namirnica, suspenzija akciza, nabavka robnih rezervi… od svega toga nema ništa, životarimo”, ističe Bulić.

Apeluje na potrošače da budu racionalni i da ne trebaju biti lojalni prema bilo kojem trgovcu, nego da obiđu više marketa i pogledaju kako se kreću cijene te na osnovu toga kupuju te da ako mogu da sami proizvedu nešto za svoje domaćinstvo.

“Apelujemo i na trgovce, oni ipak od nas žive i trebaju voditi računa o tome”, zaključuje predsjednica Kluba potrošača TK Gordana Bulić.

Raport