Zanimljiva pojava: Zašto BiH privlači penzionere iz Evrope

Štefanija i Uroš Opačić iz Zagreba odlučili su starost provesti u Domu za stara lica u Gradišci.

U Hrvatskoj imaju kuću koju su ostavili djeci.

Sa 1.600 eura penzije, koliko zajedno imaju, ne mogu platiti dom u Njemačkoj, u kojoj su živjeli i radili.

I nisu jedini, u domove za stare u Bosni i Hercegovini dolaze penzioneri iz komšiluka, ali i iz cijele Evropske unije. Računica je jasna, cijene su niže.

“Sve više starijih osoba u BiH želi boraviti u domu, jer tu imaju svu medicinsku njegu i brigu, te socijalnu podršku. Penzioneri se odlučuju za boravak u našim domovima jer su domarine u zemljama gdje su stekli svoje penzije, Njemačkoj, Austriji…, izuzetno visoke. Oni sebi ne mogu priuštiti boravak u tim domovima. Također, naš dom je na samoj granici sa Hrvatskom i izuzetno je primamljiv za strane državljane, tako da su i oni sve više korisnici naših usluga”, rekli su “Oslobođenju” u Domu za starija lica Rezidencija Bakić, u kojem boravak za pokretne, samostalne starije osobe košta 1.200 KM.

U Domu Sentivo u Sarajevu skreću nam pažnju na to da se kod nas odlazak u dom još smatra sramotom.

“Rijetko, ali bude i korisnika koji su samostalno donijeli odluku za smještaj u dom iako posjeduju vlastitu nekretninu i imaju djecu koja bi eventualno mogla brinuti o njima. Međutim, najčešće se starije osobe smještaju u dom kada se iscrpe sve druge mogućnosti, kada im zbog zdravstvenih razloga porodica nije u mogućnosti pružiti neophodnu njegu i pomoć. Nažalost, u BiH je malo penzionera koji sebi mogu priuštiti smještaj u privatnom domu. Tu, uglavnom, borave oni čija djeca žive u dijaspori, kažu nam u ovom domu, napominjući da, s obzirom na to kako cijene svega rastu, tako rastu i u staračkim domovima.”, kažu za “Oslobođenje”. 

Sve više penzionera žive u domovima u BiH

“Mjesečna cijena smještaja za pokretnu osobu očuvanog fizičkog i mentalnog zdravlja u jednokrevetnoj sobi je 1.800 KM, dok je cijena u dvokrevetnoj sobi 1.490 KM. Neki kažu kako su cijene smještaja visoke, a neki opet da ih smještaj u vlastitom stanu ili kući uz angažman samo jedne osobe košta više. Ljudi iz inostranstva dolaze u naše staračke domove iz različitih razloga. To može biti želja da budu bliže porodici, zbog toga što su troškovi brige o starijima ovdje niži ili zbog kulturoloških faktora koji BiH čine poželjnom za provođenje zlatnih godina”, kažu u domu Sentivo.

U mostarskom Centru za stare i iznemogle osobe potvrđuju da naši sugrađani starije dobi bez pomoći djece ili rodbine ne mogu sebi plaćati dom.

“Cijena smještaja za pokretne i samostalne korisnike u višekrevetnim sobama je 750 KM, a u jednokrevetnoj sobi za istu kategoriju je 850 KM. Za nepokretne i one koji trebaju tuđu pomoć i njegu u višekrevetnim sobama cijena je 900 KM. Oni koji su proveli radni vijek u inostranstvu odlučuju se za smještaj u domove u našoj zemlji, jer su finansijski prihvatljiviji, više traže smještaj u privatnim domovima, ali ima zahtjeva i u našem centru”, kažu.

Miran san je dom za stare i nemoćne, a kapaciteti su im popunjeni i u Sarajevu i u Mostaru i u Posušju.

“Naši najstariji sugrađani dom plaćaju mirovinom i invalidninom. Sigurno u 80 posto slučajeva djeca ili netko drugi nadoplaćuje dom. U domu imamo i štićenika koji su zaradili mirovine u inostranstvu i koji su imali potrebu vratiti se u domovinu. Sve je više takvih primjera, a i zahtjeva kako iz Hrvatske, tako i iz Srbije”, kažu.

Oslobođenje