Zakon protiv zakona, svi protiv svih

Svaki je ustav podložan promjenama ali one obično dolaze kao plod općeg društvenog konsenzusa. Do tada, ključni problem ove zemlje je što ni oni koji bi trebali osiguravati provedbu zakona to ne čine. Tako je, sarajevska gradonačelnica, Benjamina Karić praktički uručila priznanje neformalnoj skupini građana koja, barem prema onome što tvrdi u opisu svog djelovanja, ovu i ovakvu državu ne priznaju niti je žele. Samim tim su i protiv svih koji pristaju takvoj državi obnašati javne funkcije.

Eto još jednog dokaza da funkcioneri ove zemlje na bilo kojoj razini ovakvu državu ne žele ali pristaju obnašati funkcije i primati plaće izmuzene porezima te iste države. Ispada da tu nitko nikog ne poštuje i ne želi biti ali plaće i priznanja se uzimaju s velikim ponosom – zbog humanitarnog rada ljudi koji otvoreno žele srušiti kakav takav ustavni poredak. A do sad nam je moglo biti jasno da bi rat trajao petsto godina da sve tri strane koje danas manipuliraju tim ugovorom nisu pristale na njega.

STVARNI POBJEDNICI

Naravno, Dayton je bio dobar samo onomad za ove iste tri strane za koje je savršen za održavanje statusa quo u kojem je, na primjer, moguće da Stocem paradiraju deklarirani sljedbenici fašističkih vojnih postrojbi iz drugog svjetskog rata. Oni obilježavaju izgubljeni rat ne bi li nam, valjda, pokazali da su ga na koncu ipak dobili oni koji danas paradiraju ulicama i dižu spomenike na trgovima dok je većina obilježja posvećena „stvarnim“ pobjednicima porazbijana ili u najbolju ruku zapuštena, osim na rijetkim mjestima gdje ih se opet koristi u politikantske svrhe.

Ono stvarnim stavih u navodnike jer u BiH stvarnost ne postoji. Sve djeluje kao deluzija, konfabulacija nekog, na primjer, što ja znam, regionalnog lidera kojemu se divim do imbecilnosti jer je sposoban u isto vrijeme biti na nekoliko mjesta a ipak kisne kao biblijski prorok dok pred okupljenom masom priznaje kako do sada nije bio predsjednik svih građa rečene zemlje Srbije. To je postao tek od petka 26.05., dan prije nego što je na kongresu stranke, kojoj je do jučer bio predsjednik , blago namignuo i kazao kako će ipak zauvijek njegovo srce ostati uz SNS.

Onda je Aleksandar Vučić čestitao sam sebi. Dodik ga je podržao u tome ali mediji nisu smjeli da ga spomenu zbog nekakve drakonske kazne koju imate platiti ako nešto zucnete o Dodiku ili tek njegovom načinu ulaska u državni helikopter. Dodik je u redu, na mjestu čovjek. On voli ustav kojeg ne vole ljudi okupljeni oko AntiDayton pokreta, njih sva trojica velikih humanitaraca koji su svoj humanitarni rok odslužili u Siriji zbog čega ih je gradonačelnica glavnog grada države koju ne vole nagradila zvaničnim glavno gradskim suvenirom.

A evo i Bakira Izetbegovića. Nitko ne zna otkud on tu.

Znamo pak da antidaytonovci žele povratak na snagu ustava Republike Bosne i Hercegovine. U Članu 4. tog ustavu pak piše: U Republici Bosni i Hercegovini u službenoj upotrebi je srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.

STRUČNJACI ZA PATRIOTIZAM

O tempera, o more što bi rek’o Idi Amin!

To piše u verziji ustava na zvaničnoj stranici ove neformalne skupine ustavnopravnih stručnjaka za patriotizam. Tako sam pročitao.

Poslije sam sanjao Željku Cvijanović kako Borjani Krišto daje recept za hurmašice.

To je ta stvarnost koja dočeka čovjeka, koji nakon par masovnih pokolja, odluči istupiti iz svijeta vijesti ne bi li nekoliko dana odmorio vlastite neuroze.

Dobro, i Velež je izgubio. Ali i vi ste!

Piše: Marko Tomaš / Žurnal.info