Zadnji voz za Brisel: Možemo li se nadati otvaranju pretpristupnih pregovora sa EU?

Decembar ili mart? Zima ili proljeće za Bosnu i Hercegovinu? Bit će jasno već naredne sedmice, kada stigne nova vijest iz Brisela o tome jesmo li uspjeli nakon žutog dobiti i zeleno svjetlo. U trenutnim odnosima političkih snaga možemo li se uopšte nadati otvaranju pretpristupnih pregovora sa Unijom?

Rukovanje i sastanci čiji ishod je vječito “približavanje stavova” nisu dovoljni za zeleno svjetlo iz Brisela, i to je više puta poručeno. Recept je jednostavniji:

“Što manje izjava u javnosti koje će biti opterećenje za naš evropski put, bit će nam svima lakše”, kaže Dragan Čović, predsjednik HDZBiH.

Predrag Kojović iz Naše stranke kaže da se “ulažu maksimalni napori”.

“Sve što imamo moramo dati u narednom periodu da otvorimo pregovore”, smatra Kojović.

Jedan glas iz Bosne i Hercegovine, što Brisel odavno očekuje da čuje, gotovo na dnevnom nivou pretvara se u višeglasje, navodi BHRT. Od evropskog puta pa do euroskepticizma linija je sve tanja.

“Jeste li vidjeli neki dan…kažu…mijenja se način glasanja u Evropskoj uniji. I kažu da će to biti većinski. To znači da ako odete tamo i da ste protiv nekog zakona da ćete ga morati provoditi ovdje. Ja nisam siguran da će građani htjeti tako nešto”, poručuju Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.

Ukoliko i uspijemo otvoriti pregovore, europarlementarci bolje upućeni u naše unutrašnje prilike upozoravaju da se taj prosces neće odvijati ni tako brzo i ni tako jednostavno.

“Početak tih pregovora znači i formalni početak transformacije Bosne i Hercegovine kao zemlje i kao društva. I to je ono čega se, ja ću vam to reći sasvim otvoreno, ono čega se najviše boje, ne građani nego političari, jer to onda mijenja u krajnjoj fazi ovaj politički sistem će se mijenjati”, kaže Klemen Grošelj, europarlamentarac iz Slovenije.

Otvaranje pregovora znači ulazak u fazu koja je mjerljiva i sistemska i gdje više političari nemaju izgovor za nečinjenje, kaže profesorica Lejla Ramić-Mesihović. Taj konkretan pomak u odnosima sa Unijom, osim njih moraju pratiti i stručna i administrativna tijela čiji rad je također opterećen dnevnom politikom.

“Bez jasnog plana ko šta radi, kako se preuzimaju obaveze, bez dinamiziranja procesa, bez ustanovljavanja uz pomoć kojih ljudskih resursa, koja ustanova, koji nivo vlasti, koja institucija, do kojeg roka ima neko zaduženje, mi ne možemo da napravimo ništa ozbiljnije kad je taj aspekt integracija u pitanju”, kaže doc. dr. Lejla Ramić-Mesihović, profesorica međunarodnih odnosa (IBU).

I sam nagovještaj čak i minimalnog pomaka na evropskom putu stanovništvo iščekuje s nestrpljenjem, ali i sumnjom. A, to može krenuti i dok čekamo zadnji voz za Brisel. Dovoljno je samo smanjiti učestalost blokada institucija i procesa na dnevnom nivou, jer je u trenutnom omjeru snaga nerealno očekivati istinsku političku harmoniju.