Začarani krug u kojem se naši klubovi godinama vrte: Ti nisi podržao mene, neću ni ja tebe

Fudbalski klub Sarajevo je s puno optimizma dočekivao današnji sastanak klubova učesnika Wwin lige BiH na kojem su željeli razgovarati o regularnosti takmičenja. Do sastanka nije došlo jer niko nije prihvatio poziv Ismira Mirvića.

Za Mirvića, koji je dobar dio života proveo van granica naše države, vijest da niko ne želi danas sjesti za sto sa njim i pružiti mu podršku u trenucima kada je ušao u “rat” sa Nogometnim savezom Bosne i Hercegovine, je sigurno predstavljao šok.

S druge strane, za upućenije ljubitelje u bh. nogomet, šok bi predstavljao da se iko pojavio na sastanku.

Nažalost, čitav Nogometni savez BiH je ustrojen na političkim principima pa nije iznenađujuće da su “srpski” i “hrvatski” klubovi u startu odbili sjesti s Mirvićem, te se realno moglo očekivati da se samo čelnici “bošnjačkih” klubova mogu pojaviti danas u 14 sati i pružiti podršku Sarajevu.

No, jučer su jedan za drugim stizali otkazi, a zanimljiv je bio dijapazon razloga koji su dati Sarajevu.

Iz Željezničara su poručili da sastanci imaju smisla samo na kraju sezone, u Veležu smatraju da oni vjeruju jedino u institucije Nogometnog saveza BiH i da se tamo treba rješavati situacija, dok su iz Tuzla Cityja stizale poruke u stilu “uvrijeđene mlade”.

Prevedeno – Sarajevo nije njih podržalo kada su se oni borili za pravdu, pa neće ni oni njih sada.

Da je suđenje već godinama daleko od idealnog u našem prvenstvu, zna se odavno. Da godinama unazad ima i situacija koje “mirišu” na namjerno oštećivanje ekipa, naravno da ima.

Da kriteriji za igranje u elitnom rangu bh. nogometa nisu fiksni smo se uvjerili na primjerima Mladosti Doboj Kakanj i Leotara. Jedni su izbačeni jer nisu imali reflektore, a drugi su dvije sezone igrali bez istih.

Ali, jedna stvar je konstanta u bh. nogometu. Kada god jedan klub digne glas protiv sudijskih odluka, ne dobije podršku ostalih klubova. Potom jedan od tih klubova koji su “držali jezik za zubima” bude oštećen, uslijede njihova saopćenja za medije i vapaji za regularnost takmičenja, a onda ostali klubovi šute.

Krug se potom nastavlja i svi se vode logikom: “Ti nisi mene podržao, neću ni ja tebe!”. I kada dođe red ponovo na prvospomenutu ekipu, umjesto da se “presiječe” i pruži podrška, brzo klubovi zaborave da su oni bili žrtve nepravde i – ono što je mnogo važnije – da će opet biti žrtve nepravde, te nastave sa šutnjom.

Primjera za to je mnogo, a najaktuelnija trenutno je šutnja Željezničara, Veleža i Tuzla Cityja, “bošnjačkih” klubova koji su u prošlosti u više navrata bili drastično oštećeni na zelenim terenima.

Željezničar je u prošlosti bio oštećen mnogo puta, možda je svim navijačima Plavih najsvježiji najbolniji primjer kada je Antoni Bandić izmislio penal u Bijeljini za Zrinjski kojim je “izbio” titulu ekipi s Grbavice “iz džepa” 2017. godine. Tada su Sarajevo, Velež i Tuzla City šutili.

Ili kada je prošle godine trener Željezničara Nermin Bašić poručio da “treba izbušiti lopte” nakon što je Željezničar oštećen u dva uzastopna kola protiv Borca i Igmana, pa ga je trener Veleža Nedim Jusufbegović prvo pred TV kamerama, a onda i na konferenciji za medije “isprozivao” nakon što je Željezničar uz veliku sudijsku grešku pobijedio Velež.

“Nadam se da će klaun doći da ispuše ili izbuši lopte, nešto se mora desiti”, rekao je Jusufbegović nakon utakmice na Grbavici, aludirajući na svog kolegu.

U julu 2021. godine činilo se da smo vidjeli “svjetlo na kraju tunela” kada su Sarajevo, Sloboda, Tuzla City, Velež i Željezničar oformili inicijativu 4R (“Inicijativa za reformu, ravnopravnost, razvoj i regularnost takmičenja u BiH”).

No, nakon samo mjesec 4R je srušen kao kula od karata. Antoni Bandić je bio glavni sudija meča između članova 4R-a Slobode i Sarajeva i oštetio je domaćina.

Iz Sarajeva nisu osudili Bandićevo suđenje, što je za posljedicu imalo istupanje Slobode iz 4R-a.

Nedugo zatim Velež je ušao u “rat” sa NS BiH nakon sudijske lakrdije protiv Borca. Sudiji Sabriji Topaloviću je zapaljen automobil kada se vraćao kući s utakmice, a epilog svega je bilo dvogodišnje izbacivanje predsjednika Veleža Šemsudina Hasića iz nogometa. Po starom dobrom običaju, Velež nije imao podršku ostalih “bošnjačkih” klubova.

U novembru prošle godine igrači Tuzla Cityja su početnih 90 sekundi duela na Koševu protiv Sarajeva klečali nezadovoljni suđenjem u dotadašnjem dijelu sezone.

Naravno, niko se od ostalih klubova nije sjetio pružiti podršku Tuzlacima. Igrači Sarajeva im nisu željeli dati gol dok su klečali, što je “common sense”, ali su Tuzlaci sigurno očekivali da će se i oni solidarisati i na isti način pokazati da im je stalo do pravde na nogometnim terenima širom BiH.

Sada, nakon što je Sarajevo oštećeno protiv Borca u četvrtfinalu Kupa BiH, a igrači Bordo tima napustili teren prije završetka utakmice, nijedan klub im ne želi pružiti podršku.

I tako, zatvoreni krug nepružanja podrške se nastavlja, a teško je vjerovati da će se prekinuti.

Do kraja sezone je ostalo deset kola, a ne treba biti pretjerano vidovit pa reći da će se vjerovatno do kraja sezone neki klub žaliti na suđenje, bilo da ostaje bez bodova u borbi za Evropu ili ostanak u ligi.

Postavlja se pitanje da li će naši klubovi konačno izaći iz začaranog kruga i nakon završetka sezone zaista sjesti za stol i pokušati pronaći rješenje.

Ako ništa, da se dogovore da, za početak, makar javno osude sudijske greške koje idu njima u korist. Kada se počisti ispred svoje avlije, odmah je lakše i gledati u tuđu i tražiti da i ona bude čista.

Ili, druga opcija – jednostavno, nastaviti po starom i kukati kako nam nikada neće biti bolje.

Klix.ba