“Za sekund euforije cijeli život u suzama”: Potresna ispovijest zdravstvenih radnika o strahotama petardi

“Deset godina suprug i ja radili smo u hitnoj pomoći. Sa nelagodom smo očekivali raspored dežurstva, jer nijedan zdravstveni radnik ne raduje se tom datumu. I onda stiže taj 31. decembar.

Obično na vrata hitne dolazi šaka umotana u najlon i ručnik iz kojeg curi krv, a po čekaonici padaju komadi kosti i kože. Uplašeni roditelji ili prijatelji, u potpunom šoku, nespretno pridržavaju unesrećenog. Nesretnik je potpuno blijed od šoka, boli i na rubu nesvjestice.

Moram reći – uživo i u boji, prizori su hiljadu puta strašniji nego što ih možete zamisliti. Bol je neizdrživa. Slijedi brzi transport, a zatim komplikovane operacije – ako se uopšte i jedan prst može spasiti.

Za samo sekundu euforije i praska, ti nesretnici plaćaju cijeli život. Zbogom sportu, zbogom vožnji, zbogom društvu, djevojkama, zbogom poslu. Najčešće je, nažalost, otac bio taj koji je omogućio da se u djetetovoj ruci nađe petarda.

Ako volite sebe i one oko vas, ako uživate u životu i imate planove, prijatelje i sreću, petarde prepustite onima koji su odlučili biti nepovratno nesretni.”

Preuzeto od Z.K.