Za razliku od Dodikove VRS, Armija RBiH je u Parizu postala dio antifašističke porodice

Milorad Dodik ponovo je danas dokazao da živi u uvjerenjima koja su daleko od slobodnog, demokratskog svijeta koji je priznao anfašistički karakter borbe Armije BiH u minulom ratu.

Naime, Dodik je u Banja Luci izjavio da je Armija Republike Bosne i Hercegovine „zločinačka organizacija“. Takva izjava dakako nema utemeljenje u historijskim saznanjima i tokovima.

Na svu sreću, o tome kakva je bila i za šta se borila Armija RBiH neće suditi Dodik i velikosrpski ideolozi čiji su najistaknutiji predstavnici presuđeni pred Međunarodnim sudom pravde. O tome kakva je bila i za šta se borila Armije RBiH, slobodni, demokratski svijet plebiscitarno se izjasnio još prije 25 godina kada je pozvao predstavnike Armije BiH da 9. maja 1995. godine sudjeluju u Parizu na vojnoj paradi povodom Dana pobjede i proslave pedesete godišnjice od pobjede nad fašizmom. Pozivu Armiji BiH nije se usprotivio niko, uključujući i Rusiju, koja je svesrdno tokom agresije na BiH pomagala srpsku stranu.

Čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine tada je pripala proslavljenom komandantu 41. Mostarske slave i viteške brigade Semiru Drljeviću Lovcu. Drljević je tada nosio ratnu zastavu Armije RBiH s ljiljanima.

Dodiku bi bolje bilo da odgovori gdje je tada bila vojska Radovana Karadžića i Ratka Mladića koji danas služe doživotnu kaznu zatvora za počinjene zločine. Da li je tu vojsku neko pozvao, možda, da učestvuje na vojnoj paradi u Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom? Nije! Da li je to možda slučajna omaška organizatora vojne parade? Teško!

Kako je neko mogao pozvati na vojnu paradu povodom Dana pobjede nad fašizmom, vojsku i vlast koja je još Prijedoru 1992. pozvala ljude druge nacionalnosti da oko ruku stave bijele trake? Vlast koja se potom, na kraju dvadesetog vijeka, odlučila na otvaranje prijedorskih logora, i kopanje masovnih grobnica, na žive lomače po Višegradu, vlast i vojsku koja je četiri godine držala pod opsadom glavni grad jedne države, pri tome ubivši jedanaest hiljada ljudi od čega 1601 dijete, vlast koja je baš tih majskih dana 1995. godine spremala ono što je dva mjeseca poslije u djelo provela u Srebrenici? Kako? Dabome nikako! Tog devetog maja u Parizu je slavljen Dan pobjede nad fašizmom. Sve što je uistinu fašizam, demonstrirala je vojska i vlast koja tog 9. maja nije dobila poziv da učestvuje na pomenutoj paradi.

Poziv na veliku smotru nisu dobili ni tzv “hrvatski uznici” kako haškoj šestorci još i danas tepaju pojedini “nositelji evropskih vrijednosti” iako su osuđeni za Udruženi zločinački poduhvat. Da li je to, možda, slučajna omaška organizatora vojne parade? Teško! Kako je neko mogao pozvati na vojnu paradu povodom Dana pobjede nad fašizmom, vojsku i vlast, koja je ugljenisala Ahmiće, vojsku i vlast Mate Bobana i Jadranka Prlića, koja je potpomognuta vojskom i vlašću Franje Tuđmana, bjesomučno terorizirala grad Mostar, napraviši od njega zgarište, vojsku koja je rušenjem Starog mosta htjela da bude pandan Karadžićevoj vojsci u urbicidu, vojsku i vlast Herceg Bosne koja je na kraju dvadesetog vijeka svoju borbu krunisala Heliodromom, Gabelom i Dreteljom, vojsku koja je s ponosom na nekadašnjem Veležovom stadionu, u glas pjevala Francetiću i Crnoj legiji. U Parizu, tog 9. maja 1995. godine nije bilo mjesta za one koji vole zapjevati u čast Crne legije.

Učešćem na vojnoj paradi u Parizu tog dana Armija Republike Bosne i Hercegovine je dobila priznanje za borbu koju je vodila, te razliku od drugih vojnih formacija u zaraćenoj Bosni i Hercegovini postala dio evropske antifašističke porodice.

Vijesti.ba