Za čiji su račun Kajganić i Grubešić naprasno postali dostupni medijima, ali samo u slučaju Bužim?

Može li se iko sjetiti kada su posljednji put Milanko Kajganić, vršilac dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine i Boris Grubešić, portparol te institucije, dali izjavu za medije o bilo kojem pravosudnom slučaju, potencijalnoj istrazi krivičnog djela, naročito o famoznom “formiranom predmetu”? Tačnije, može li se iko sjetiti da je glavni tužilac, bilo koji, ikada dao izjavu medijima o “formiranom predmetu”, kamoli da je potrošio svoje vrijeme na cjelodnevno dizanje slušalice i objašnjavanje novinarima da je formiran neki predmet?

Novinari to znaju, a treba znati i šira javnost, da čak ni portparol Grubešić zvani Žurni, kojem je to posao, već godinama gotovo nikako ne daje usmene izjave medijima. Svoju “znatiželju” novinari su prinuđeni zadovoljiti slanjem upita putem e-maila na koji dobiju šturi odgovor nakon višednevnog čekanja ili čak ne dobiju ni to.

Nemam komentar, čest je odgovor, iako Grubešiću komentar niko ne traži, nego informaciju. Šta se desilo danas i zašto je slučaj Bužim iznimka?

Naime, Kajganić i Grubešić naizmjenično su prvo u medijima čije je sjedište u entitetu Republika Srpska i koji su pod strogom kontrolom SNSD-a, a potom i onima u Sarajevu, cijeli dan bili na raspolaganju i bez ustezanja objašnjavali da je Tužilaštvo BiH “formiralo predmet” u vezi sa okupljanjima u Bužimu kojima je obilježeno 29 godina od vojne akcije “Munja ’93”, ali i drugim okupljanjima u januaru i februaru. Važna napomena – tema okupljanje veterana Armije Republike Bosne i Hercegovine te ostalih građana, danima je prvo zaokupljala političare iz bh. entiteta RS, uključujući i Milorada Dodika.

– Radi se o političkom planu SDA da promocijom muslimanskog nacionalizma stvori BiH samo za jedan narod Bošnjake – objašnjavao je Dodik.

Šta je suština prijave ili više njih koje je Tužilaštvo BiH zaprimilo u vezi s Bužimom od neimenovanih udruženja iz RS-a, v.d. glavnog tužioca Kajganić se ne može sjetiti, ali “misli da je u prijavi navedeno da se radi o izazivanju međunacionalne mržnje”. Da ne bude zabune, Tužilaštvo BiH, ali i druga tužilaštva, gotovo svakodnevno zaprimaju ovakve prijave, što potpisane, što anonimne i o njima se ne oglašavaju samoinicijativno, niti na pozive novinara daju usmene izjave. Dokaz je proslava 9. januara i navodno formirani predmet. Iz Tužilaštva nije bilo ni riječi o tome.

Formulacija “formiran predmet” uobičajena je posljednjih godina i njome se, uglavnom, želi pokazati da tužilaštva rade. Stotine je formiranih predmeta koji su na tom stepenu tužilačkog posla i ostali. Osim toga, da je neko tužilaštvo formiralo predmet atraktivna je vijest koja se koristi u političkim obračunima. Suštinski, činjenica da je formiran predmet rijetko kad je uopće vrijedna pažnje. No, procjena čelnog čovjeka Tužilašva BiH i njegovog portparola u slučaju Bužima ovog puta bila je značajno drugačija.

Da li se neko u Bužimu uplašio “formiranog predmeta”? Ni najmanje. Hoće li i dalje obilježavati bitke vođene za odbranu BiH od agresora? Hoće. Da li je počinjeno neko krivično djelo? Dalo bi se zaključiti da nije, kao što nije ni ranijih godina na identičnim okupljanjima, ali – neka institucije rade svoj posao.

Šta se onda desilo u Bužimu, a što se nije dešavalo ranijih godina na obilježavanju godišnjica bitaka, pa je samozatajni dvojac iz Tužilaštva BiH naprasno bio na raspolaganju novinarima cijeli dan? Odgovor na to pitanje dali su političari poput Dušanke Majkić, kojoj je zasmetao govor Hamdije Abdića Tigara, pukovnika Armije RBiH, ali i Dodikov megafon RTRS.

– Sada već tradicionalno svake godine u Bužimu okupljaju se uniformisani, maskirani Bošnjaci koji uz povike “Allahu ekbar” i uz ratne zastave Armije BiH defiluju i tako demonstriraju silu. Okupljanja uz ratne pokliče desila su se i u januaru u vrijeme kada je Republika Srpska obilježavala Dan Republike Srpske i prošle subote, 12. februara – objavio je RTRS.

Baš čudno da se na okupljanjima godišnjica bitaka, bilo gdje u svijetu pa i Bužimu, oblače maskirne uniforme, valjda se očekivala smotra muškaraca odjenutih u svečana odijela s leptir mašnom?! Zastave Armije RBiH i Republike BiH su obilježja jedine legitimne vojne sile na području BiH tokom agresije i međunarodno priznate države BiH, i njihovo isticanje nije, niti može biti, zabranjeno bilo kojim zakonom. “Ratni pokliči” već spadaju u domen proizvoljnog tumačenja, a Allahu ekbar, na bosanskom Bog je najveći, univerzalna je istina svakog vjernika, pa i muslimana.

Obraćanja pojedinih aktera skupova u Krajini, uključujući i Abdićevo, u kojem je govorio o multietničkoj Bosni i Hercegovini, o secesionističkim prijetnjama kako iz Banje Luke, tako i iz susjednih Hrvatske i Srbije, o tome da bi BiH branili ako bude napadnuta…, stvar je legitimnog političkog i patriotskog djelovanja, pa i slobode govora i mišljenja. To za političare iz SNSD-a predstavlja “doprinos stvaranju atmosfere nesigurnosti i predstavljaju rizik za sigurnost”.

Ono što jeste rizik za sigurnost u Bosni i Hercegovini odluke su Narodne skupštine RS-a kojima se pokušavaju udariti temelji secesionizmu, ali o tome se Tužilaštvo BiH slabo oglašava.

Dodikove sve učestalije huškačke i secesionističke izjave, uključujući i onu jučerašnju, da “Srbi imaju dvije države Republiku Srpsku i Srbiju”, doprinose atmosferi nesigurnosti, podrivaju državu BiH, izazivanju međunacionalnu mržnju. Slabo to primjećuju u Tužilaštvu.

Dodikovo negiranje genocida u Srebrenici, umanjivanje broja žrtava, ponovljeno jučer uz opasku da mu smetaju odredbe Krivičnog zakona BiH o zabrani negiranja genocida koje je nametnuo Valentin Inzko, stvar je u kojoj je Tužilaštvo BiH još jučer trebalo reagirati po službenoj dužnosti služeći se upravo odredbama tog zakona. Ali nije…

Slavljenje 9. januara, neustavnog dana RS-a, stvar je u kojoj je Tužilaštvo BiH trebalo reagirati po službenoj dužnosti godinama unazad, ali nije. Ovog puta su, navodno, formirali predmet.

Recimo, negiranje genocida služeći se podacima dobivenim kroz rad Komisije za istraživanje stradanja svih naroda u Srebrenici koju je formirala i plaćala Vlada RS-a, krivično je djelo kojim bi se trebalo pozabaviti Tužilaštvo BiH, ali se time ne bavi.

Da bi se pokušao napraviti nekakav pandan secesionističkim težnjama, obilježavanju neustavnog 9. januara, negiranju genocida…, da bi se Bošnjake prikazalo kao ekstremiste u očima međunarodne javnosti, prvenstveno evropske, te time opravdale ili bar bile skrajnute iz fokusa javnosti odluke NSRS-a, zbog toga je potreban slučaj Bužim!

I baš zbog svega navedenog sasvim je opravdano pitanje za čiji su račun Kajganić i Grubešić postali blagonakloni prema medijima i naprasno dostupni za izjave, sad i samo u slučaju Bužima, suštinski nepostojećeg krivičnog djela, ali medijski i politički atraktivnog “formiranog predmeta”?