Za 072info predsjednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog društva La Benevolencija: Holokaust je ostavio katastrofalne posljedice

Dan sjećanja na žrtve Holokausta je međunarodni dan koji se obilježava u većini država svijeta, a ima za cilj da komemorira žrtve Holokausta, te da na taj način njeguje kulturu sjećanja sa ciljem da se nešto slično nikad ne ponovi. Dan 27. januar je dan kada je vojska Crvene armije oslobodila zloglasni logor Aušvic 1945. godine.

Ovim povodom za portal 072info govorio je predsjednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog društava La Benevolencija gosp. Vladimir Andrle.

1. Iako je svijet toliko puta poslije Holokausta kazao „nikada više“ ipak mnoga stradanja su se ponovila, i još tužnije mnoga se događaju i ovoga trenutka. Šta možemo uraditi kao pojedinci a onda i kao društvo kako bi pomenuto „nikada više“ bilo zaista ostvareno?

Nažalost, izrečeno „nikad više“ su mnogi vrlo brzo zaboravili, te su se strašni zločini ponavljali širom svijeta nakon Holokausta. Mi, kao pojedinci, smo dužni da se uporno borimo protiv toksičnih narativa koji nedvojbeno dovode do dehumanizacije grupa ljudi sa konačnim ciljem uništavnja istih. Svako od nas ima ulogu u tim procesima. Da bi se čovječanstvo uspješno branilo od zla, potrebna je raditi na razvijanju empatije,  razumijevanja i onog, što smatram najbitnijim, promociji istine zasnovane na činjenicama.

2. Holokaust je zasigurno promijenio tok ljudske historije, kakve je on posljedice ostavio na bosanskohercegovačku zajednicu Jevreja?

Holokaust je ostavio katastrofalne posljedice, ne samo na Jevrejsku zajednicu u BiH , nego na život i budućnost Jevreja globalno. Prije Holokausta u Bosni i Hercegovini je bilo 14.000 Jevreja koji su bili uključeni u sve segmente društvenog života Bosne i Hercegovine. Preko 70% je ubijeno u Holokaustu. Ilustracije radi, u Sarajevu je prije Holokausta svaki peti stanovnik bio Jevrej. To je bila jedna značajna zajednica iz koje su uništene cijele porodice. Danas u Bosni i Hercegovini zajednica broji oko 850 članova, od toga u Sarajevo oko 550.

3. Za izgradnju tranzicijske pravde vrlo je važno jasno i istinito imenovanje stvari. Koliko danas 78 godina poslije Holokausta, ali i 32 godine poslije agresije na BiH imamo problem upravo sa jasnim definisanjem činjenica? Prečesto imamo imaginarne zločince i imaginartne žrtve.

Nažalost, svjedoci smo negiranja i relativizacije Holokausta na globalnoj razini. Činjenice mi govore da je antisemitizam u porastu i posljedica toga je povratak fašističkog narativa na mala vrata. Mišljenja sam da mi nemamo problem sa definisanjem činjenica nego sa prihvatanjem istih. Međutim, to nije slučaj samo kad govorimo o Holokaustu. Svi oblici ksenofobije, negiranje genocida u Srebrenici i svih drugih ratnih zločina na svim stranama predstavljaju ogroman izazov za bosanskohercegovačko društvo koji nas udaljava od stvaranja zdravih temelja našeg postojanja i postojanja naše domovine, Bosne i Hercegovine.

4. Žrtve se ne mogu vratiti, njima dugujemo sjećanje i molitvu, ali obnoviti možemo međuljudske odnose, radimo li na tome dovoljno?

Mišljenja sam da organizacije civilnog društva i određeni pojedinci jako mnogo rade na obnavljanju međuljudskih odnosa i na procesima pomirenja. No, neke veće podrške vlasti nemamo. Prvenstveno iz razloga što u najvećem broju slučajeva govor mržnje dolazi upravo od izabranih i imenovanih predstavnika vlasti, ali i nedostatka mehanizama, volje i hrabrosti da se sprovedu sankcije nad onima koji promovišu govor mržnje. Recimo, Aneks 7 Okvirnog mirovnog sporazuma koji govori o povratu na ognjišta nikad nije suštinski sproveden. Nikad nisu kreirani uslovi za povratak ljudi na ognjišta sa kojih su protjerani, strah je još uvijek dominantan, a povjerenja nema. Mišljenja sam da su vlasti u tom segmentu nepovratno zakazali. Da bi došli do istinskog pomirenja, društveni i politički akteri treba da rade zajedno, aktivno i uporno.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Parlament Bosne i Hercegovine u prošlom mandatu su usvojili neobvezujuću definiciju Međunarodne alijanse sjećanja na Holokaust u potpunosti, te na taj način jako doprinijela kulturi sjećanja, ali otvorila vrata za institucionalnu borbu protiv negiranja Holokausta i borbe protiv antisemitizma.

5. Zenička Jevrejska općina je mala zajednica, očekujemo uskoro početak rekonstrukcije Sinagoge ali i iznalaženje trajnoga rješenja za održavanje groblja u Raspotočju, koliko će ove stvari biti od koristi samoj zajednici ali i cjelokupnoj lokalnoj sredini?

To su jako lijepe vijesti. Jevrejska opština u Zenici je mala opština koja opslužuje 40tak vjernika. Rekonstrukcija Sinagogoe i redovno održavanje groblja mogu motivirati vjernike koji su napustili Zenicu da se vrate, te da na taj način nastave kontinuitet jevrejskog života u Zenici.

6. Sjećanje je važno i pohvalno, ali čini li Vam se da prečesto u bh narativu jačamo zlopamćenje umjeto pamćenja? I kako to mjenjati?

Mogu se složiti da u narativu jačamo zlopamćenje umjesto pamćenja. Odgovornost je na nama. Kao što sam rekao u jednom od prethodnih pitanja, obaveza svakog od nas je da promovišu istinu bazirana na činjenicama, da svojim angažmanom razvijamo empatiju prema drugom i drugačijem, te da se na taj način vratimo našem višestoljetnom načinu zajedničkog života. Naravno, jako je bitno da odgovorno biramo one koji će nas zastupati u lokalnim, entitetskim i državnim vlastima. Na taj način ćemo sami sebe osnažiti i preuzeti aktivniju ulogu u kreiranju sistema koji neće prihvatati toksični narativ i napade na komšije bez obzira na vjersku, etničku, seksualnu ili bilo koju pripadnost.

Hvala Vam na razgovoru za naš portal i dobro nam došli u Zenicu!

Zahvaljujem Vam se na pozivu za intervju. Zenica je jedan od svijetlih primjera na koji način pomoći svojoj zajednici. Aktivisti Odbora za međureligijsku saradnju iz Zenice su jedni od najaktivnijih u polju promocije dijaloga, empatije i zajedništva i to dijelima redovno pokazuju.