Vučić u časopisu “Velika Srbija” ’95. pisao protiv Ustavnog suda BiH, a i danas mu smeta

Današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nekada istaknuti član Radikalne stranke Vojislava Šešelja, i nakon 27 godina zadržao je slične stavove o pojedinim odredbama Dejtonskog sporazuma, posebno prema Ustavnom sudu naše zemlje, piše klix.ba.

Iako je Vučićeva retorika danas dosta ublaženija, srž negodovanja prema određenim odredbama ostala je ista kao i 1995. godine, kada je ovaj bivši radikal pisao u časopisu “Velika Srbija”.

U posljednjem intervjuu koji je dao za Radio-televiziju Srbije, Vučić problematizira Ustavni sud BiH. On je ustvrdio da je ta institucija uzela entitetu Republika Srpska šume i poljoprivredno zemljište za koje, kao i Milorad Dodik, tvrdi da pripadaju RS-u. 

Naveo je da su mu predstavnici međunarodne zajednice kazali da je u pravu, ali da je potrebno šest mjeseci da se šume i poljoprivredno zemljište vrate u nadležnost RS-a.

Osim što se Vučić na ovaj način i dalje direktno miješa u unutrašnja pitanja BiH, zanimljivo je da je ova nekadašnja perjanica Srpske radikalne stranke u autorskim tekstovima, kritikujući Slobodana Miloševića, zamjerao ustrojstvo Ustavnog suda BiH. Tako je Vučić 1995. u časopisu “Velika Srbija” za novembarsko izdanje napisao tekst “Šešelj u Ohaju”, u kojem je Miloševića optuživao da “ne ide u Dejton da pregovara, već da ispunjava beskrajne zahtjeve srpskih neprijatelja, Hrvata i muslimana i njihovih moćnih suverena sa Zapada”.

U tom trenutku mirovni pregovori u Dejtonu još su trajali, a Vučić je tada oštro kritikovao ustavna rješenja koja su dogovarana, naročito u kontekstu Ustavnog suda BiH, ali i Predsjedništva, gdje mu je smetao omjer 2:1 (dva člana Predsjedništva iz FBiH i jedan iz RS-a).

Kada je riječ o Ustavnom sudu, Vučiću je smetala činjenica što će stranci biti dio te ustanove.

Pošto se odluke donose većinom glasova, u praksi bi bilo dovoljno da se samo jedan izabranik Evropskog suda priključi članovima izabranim u Federaciji, pa da se donese presuda protiv interesa srpske strane. A sudu je, štaviše, dato pravo da odlučuje koliko je neki pokušaj Srba iz Republike Srpske da formiraju konfederaciju sa Srbijom legalan, pisao je Vučić u novembru 1995.

Danas je Milorad Dodik doslovno na istim tračnicama. Razlika je samo što on ne krivi Slobodana Miloševića, već strance i Sarajevu da su kao oteli nadležnosti RS-u. U tom smislu Dodik se često poziva na tzv. “izvorni Dejton” u dijelovima koji mu odgovaraju, a tamo gdje mu stanje ne odgovara, onda govori o otimačini. Naravno, činjenice govore suprotno.

Dodik je tako za izvorni Dejton, ali nije u dijelu koji se odnosi na sudije strance u Ustavnom sudu BiH. U Predsjedništvu se zalaže za tzv. legitimne predstavnike, a ne kako to piše, u za njega tako željenom izvornom Dejtonu, da se biraju dva člana iz FBiH i član Predsjedništva iz RS-a. Suštinski, Dodik Dejton vidi kao švedski sto i poslužuje se onim što mu odgovara, a što mu ne ide u prilog, zanemaruje ili izvrće činjenice.

Vučić je i početkom 2020. napadao Ustavni sud BiH, nazivajući sudije Bošnjake muslimanima, govoreći da strane sudije trebaju otići.

“To je predviđeno za pet godina, a prošlo je 25 godina. Trebalo je da budu izabrane sudije, a ne da Makedonka i dvoje stranaca, zajedno s muslimanima, donose presudu da imovina predmet restitucije pripadne BiH, a ne RS-u”, kazao je Vučić, ostajući tako dosljedan svojim stajalištima koja je iznio u “Velikoj Srbiji”.

I današnji susret Vučića i Dodika u Beogradu proteći će u žalbama kako je neko nekada oteo neke nadležnosti RS-u, zanemarujući činjenicu da su politički predstavnici iz tog entiteta aktivno učestvovali u izglasavanju svih državnih odluka. Vučić će poručiti da podržava integritet BiH, ali i integritet entiteta RS, ali jasno neće osuditi blokadu državnih institucija ili započeti proces povlačenja RS-a iz državnih institucija.

A i zašto bi, kada je svoj stav o Ustavnom sudu BiH i drugim institucijama davno iznio u časopisu “Velika Srbija”, samo što ga je u međuvremenu umotao u manje radikalnu verziju.