Veliko otkriće: Prva snimka ljudskog mozga nakon smrti pokazuje mogućnost “prolaženja života pred očima”

Aktivnost ljudskog mozga u posljednjim trenucima prije smrti opažena je po prvi put, otkrivajući ritmičku aktivnost usporedivu s onom viđenom tokom sanjanja. Opažanje bi moglo poduprijeti izvješća iskustava izbjegnute smrti o životu koji vam prođe pred očima u onome što je poznato kao “prisjećanje na život”.

Do otkrića je došlo tokom liječenja epilepsije 87-godišnjeg muškarca pod nadzorom dr. Raula Vicentea na Sveučilištu u Tartuu, Estonija. Ovdje je bio kontinuirano praćen elektroencefalografijom (EEG), što je pomoglo liječnicima da otkriju i upravljaju napadajima čim su se dogodili, piše iflscience.com.

Nažalost, muškarcu se zdravstveno stanje pogoršalo te su kasnije tijekom EEG snimanja doživjeli srčani udar i umrli. Neočekivani incident ostavio je Vincenteov tim prvi put s podacima o aktivnosti ljudskog mozga prije i nakon smrti, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Frontiers in Aging Neuroscience.

“Izmjerili smo 900 sekundi moždane aktivnosti oko trenutka smrti i postavili poseban fokus kako bismo istražili što se dogodilo u 30 sekundi prije i nakon što je srce prestalo kucati”, rekao je neurokirurg i voditelj studije dr. Ajmal Zemmar sa Sveučilišta Louisville, SAD, u priopćenju.

Analize snimke otkrile su promjene moždanih valova prije i nakon što je srce prestalo kucati, uključujući specifične vrste valova povezanih s višom kognitivnom funkcijom. Pokazalo je vrste valova koji se aktiviraju dok sanjate, prizivate sjećanja i obrađujete informacije koje se pojavljuju tijekom posljednjih trenutaka mozga.

“Kroz generiranje oscilacija uključenih u vraćanje pamćenja, mozak se možda posljednje prisjeća važnih životnih događaja neposredno prije nego što umremo, slično onima prijavljenima u iskustvima bliskim smrti”, predlaže Zemmar.

Zanimljivo, jer se aktivnost nastavila čak i nakon što je srce prestalo kucati, Zemmar kaže da otkrića postavljaju nova pitanja o životu i smrti.

“Ova otkrića dovode u pitanje naše razumijevanje kada točno život završava i generiraju važna naknadna pitanja, kao što su ona povezana s vremenom doniranja organa.”

Studija nije bez svojih ograničenja, usredotočena je na jednu studiju slučaja u kojoj je osoba imala poznate nepravilnosti u radu mozga zbog epilepsije, ali se nadovezuje na istraživanje koje je otkrilo slične promjene moždanih valova prije i poslije srčane smrti kod štakora.

Moguće je, dakle, da bi “prisjećanje života” u posljednjim trenucima mozga moglo biti biološki odgovor koji se može vidjeti kod svih vrsta, ali donošenje čvrstih zaključaka zahtijeva daljnje istraživanje.

Za sada se Zemmar nada da bi promatranje moglo donijeti utjehu onima koji se moraju oprostiti.

“Kao neurokirurg, ponekad se suočavam s gubitkom. Neopisivo je teško izbezumljenim članovima obitelji priopćiti vijest o smrti”, rekao je.

“Nešto što bismo mogli naučiti iz ovog istraživanja je: iako naši voljeni imaju zatvorene oči i spremni su nas ostaviti da se odmorimo, njihovi mozgovi možda ponavljaju neke od najljepših trenutaka koje su doživjeli u životu.”