Veliki porast broja slučajeva negiranja genocida u Srebrenici, Dodik ponovo prvi na listi

Danas je u MC Srebrenica predstavljen Izvještaj o negiranju genocida za 2024. godinu.

Analizirajući prikupljene podatke o negiranju genocida tokom posljednjih nekoliko godina, evidentna su značajna odstupanja u broju negiranja.

Tako je u 2021. godini zabilježeno 240 slučajeva negiranja genocida.

Godina poslije, 2022. godina, je označena kao period sa najvećim brojem negiranja genocida, odnosno 681 slučaj negiranja.

U 2023. broj slučajeva naglo opada na 90 i to zbog izmjena Krivičnog zakona BiH, koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, kojim se negiranje genocida smatra krivičnim djelom.

Međutim, očita inertnost Tužilaštva BiH, koje od donošenja tih izmjena nije uspjelo procesuirati nijedno djelo negiranja genocida, dovela je do toga da su se negatori genocida ohrabrili pa se tokom ove godine bilježi značajan rast negiranja genocida u Srebrenici i veličanja ratnih zločinaca što dokazuje i danas prezentirani izvještaj.

U ovoj godini je broj negiranja porastao na za više od 300 posto u odnosu na prošlu godinu, pa je zabilježeno 305 slučajeva sa ‘specifičnim porastom’ u aprilu i maju, a što pokazuje da su negatori genocida donošenje Rezolucije o Srebrenici u UN-u iskoristili da u većem broju negiraju genocid u Srebrenici. Kao drugi razlog i izvještaj navodi neprocesuiranje negatora iz ranijeg perioda, navodi se u Izvještaju.

Negatorski mediji

Mediji iz bh. entiteta RS i Srbije igraju ključnu ulogu u oblikovanju stavova o genocidu u Srebrenici među građanima RS i Srbije. Osim što služe kao medijske plaforme za negatore genocida, vrlo često se pojavljuju i kao sami negatori.

Javni servis Republike Srpske „RTRS“ poznat je kao značajan izvor negiranja genocida. Ova medijska institucija ima značajnu ulogu u širenju negirajućih stavova kroz svoje izvještaje i programiranje, a u 26 slučajeva u toku izvještajnog perioda poslužila je negatorima genocida kao platforma, dok je u dva slučaja i sama negirala genocid.

Pored RTRS-a, javna novinska agencija ‘Srna’ koja je također u vlasništu Vlade RS, aktivna je u širenju negirajućih narativa, kako kao platforma tako i kao negator. U izvještajnom periodu ‘Srna’ je kao platforma poslužila u 166 slučajeva, a zabilježeno je i 25 slučajeva negiranja genocida od strane ‘Srne’.

Mediji iz Srbije

Što se tiče medija iz Srbije, tabloidi ‘Informer’ i ‘Alo’, najveći su negatorski mediji iz Srbije.

Informer je u 35 slučajeva poslužio kao platforma, dok je u 13 slučajeva direktno negirao genocid. Informer koristi senzacionalistički pristup za širenje negirajućih stavova. Ovaj tabloid često koristi dramatične naslove i sadržaje kako bi privukao pažnju i oblikovao javno mnjenje i postakao na negiranje genocida.

Za razliku od ‘Informera’, tabloid ‘Alo’ je u 10 slučajeva poslužio kao platforma i isto toliko puta direktno negirao genocid. ‘Alo’ se također koristi senzacionalizmom i često objavljuje informacije koje negiraju ili relativiziraju genocid.

Pored navedenih medija iz Republike Srbije, u top 10 negatorskih medija ulaze i „Politika“, „Novosti“, „Sputnik“, „Tanjug“, „Kurir“ i „Blic“.

Ono što je karakteristično za sve medije iz Srbije, je to da su bliski aktuelnoj vlasti u Srbiji, odnosno vladajućoj stranci predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Negatori genocida

Milorad Dodik se ističe kao najveći negator genocida u Srebrenici sa 42 slučaja negiranja.

Njegove političke i javne izjave često uključuju negiranje (aktivno poricanje) ili umanjivanje značaja genocida (relativizacija). Kao predsjednik bh. entiteta RS, Dodik koristi i javne medijske servise kako bi slao poruke u kojima negira genocid.

Branimir Kojić sa 27 slučajeva negiranja, drugi je najveći negator genocida.

Njegovo angažovanje u negiranju genocida uključuje javne izjave u najvećoj mjeri putem javne novinske agencije „Srna“ i aktivnosti koje podržavaju stavove negiranja genocida u Srebrenici.

Istraživanja koja su provedena za 2023. godinu ukazuju na to da su Milorad Dodik i Branimir Kojić, kao i Miodrag Linta, narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije glavni negatori genocida.

Pored Dodika i Kojića, među deset najvećih negatora genocida ulaze i premijer Vlade RS, Radovan Višković sa 6 slučajeva negiranja, narodni poslanik u Skupštini Srbije, Miodrag Linta sa 5 slučajeva negiranja, predsjednica Narodne Skuštine Srbije Ana Brnabić sa 5 slučajeva negiranja i zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac također sa 5 slučajeva negiranja genocida.

Ovi pojedinci koriste svoje političke i medijske platforme kako bi promovisali negiranje genocida. Njihova aktivnost u javnom diskursu često uključuje aktivno poricanje, relativizaciju i druge strategije koje pomažu u očuvanju negirajućih narativa. Njihov uticaj se proteže na medije, političke diskusije i javni govor, što doprinosi širenju negiranja genocida u javnom prostoru, piše u Izvještaju.

Načini i metode negiranja genocida

U toku izvještajnog perioda za 2024. godinu, zabilježeni su sljedeći načini negiranja genocida:

• Aktivno poricanje / negiranje: 234 slučaja. Ovo je najdominantniji oblik negiranja. Na ovaj način negatori direktno odbacuju postojanje genocida i koriste argumente koji su usmjereni na odbacivanje historijskih činjenica i dokaza.
• Relativizacija (opravdavanje i/ili poređenje sa drugim ratnim zločinima): 44 slučaja. Negatori na ovaj način prave usporedbe genocida sa drugim zločinima kako bi se umanjila njegova težina. Opravdavanje ili relativizacija često se kod negatora koristi kako bi se stvorila percepcija da genocid nije jedinstven ili da je manje ozbiljan u odnosu na druge zločine i genocide u svijetu.
• Podrška počiniteljima: 8 slučajeva. Ovaj način pruža direktnu podršku počiniteljima genocida bez direktnog negiranja genocida. Negatori opravdavaju postupke počinitelja ili ga javno veličaju.
• Priznavanje zločina, ali ne i genocida: 18 slučajeva. Ovaj pristup priznaje da su zločini počinjeni, ali se ne priznaje da su predstavljali genocid. Kroz ovaj ovaj oblik negiranja, negatori izbjegavaju priznanje pravne kvalifikacije genocida.
• Trijumfalizam – slavljenje genocida koji se desio: 1 slučaj. Ovaj ekstremni oblik negiranja uključuje slavljenje genocida, što predstavlja najradikalniji pristup u negiranju. Različiti načini negiranja genocida imaju različite uticaje na društvo i javni diskurs. Svaki od navedenih načina doprinosi očuvanju i širenju negirajućih narativa.

Kompletan izvještaj možete pronaći na OVOM linku.