VELIKA BARA, JEDAN KROKODIL: Kako su Izetbegović i ekipa prevarama spriječili Mehmedovića da se kandiduje za predsjednika SDA

U narednu subotu, 14. oktobra, Stranka demokratske akcije (SDA) dobiće novog/starog predsjednika – Bakira Izetbegovića, koji je uz pomoć najužeg kruga najodanijih ljudi tokom proteklih mjeseci učinio sve da iz utrke eliminira jedinog prutukandidata, Šemsudina Mehmedovića, i bude izabran aklamacijom.

Tako će, rekli bi zlobnici, SDA dobiti ono što je zaslužila – čovjeka koji je unazad deceniju urušio stranku, radikalizirao stranačke politike, oko sebe okupio poltrone i kadrove do grla umiješane u korupciju, a narod koji voli reći da predstavlja (Bošnjake) doveo u iznimno tešku političku poziciju jer je svojim neznanjem i nekompetencijama (u vrijeme dok je SDA bila u vlasti) koaliciji Dodik-Čović prepustio gotovo sve mehanizme upravljanja državom.

BAKIROVI POLTRONI

Manje-više javnost je s tim već dobro upoznata, no ono što se ne zna jeste šta su Izetbegović i njegovi najodaniji ljudi činili, do koje mjere su kršili Statut i pravilnike, kako su varali da bi osujetili svaki pokušaj Mehmedovića da izađe Izetbegoviću na crtu kao protukandidat.

U prošli petak održana je i sjednica Glavnog odbora SDA, na kojoj je Izetbegović formalno potvrđenkao jedini kandidat. Dan ranije održana je sjednica Izborne komisije SDA, koja je prevarama i pritiscima ranije osigurala da na toj sjednici Mehmedović bude eliminiran.

Sve najbitnije se dešavalo proteklih nekoliko mjeseci. Bakir Izetbegović i odana četvorka: Halid Genjac (generalni sekretar), Edin Ramić (potpredsjednik SDA), Dževad Mahmutović (Izetbegovićev vječiti savjetnik, poznat po tome što je Bakira dobro isavjetovao u vezi izgubljene tužbe protiv Srbije, a još poznatiji kao neuspjeli tviteraš) te Nezir Pivić, predsjednik Izborne komisije SDA, činili su sve da kompromituju Mehmedovića i eliminiraju ga kao jedinog protukandidata. Vršeni su pritisci na predsjednike opštinskih odbora, kao i na prve ljude kantonalnih odbora (KO) u Federaciji, odnosno regionalnih odbora SDA (RO), sa sjedištem u Republici Srpskoj.

Čim je postao poznat termin za održavanja Kongresa (14. oktobar), Predsjedništvo SDA je promptno uvelo povjereništva u one opštinske i regionalne odbore za koje su Genjac, Ramić, Mahmutović i Pivić procijenili da bi mogli predložiti Mehmedovića za predsjednika (Foča, Doboj, Teslić, banjalučka i prijedorska regija i dr.).

Suprotno Statutu i pravilima izbornog postupka, Predsjedništvo SDA utvrdilo je i Uputstvo za predsjednike opštinskih odbora, po kojem je bilo dozvoljeno predložiti samo jednog kandidata za predsjednika. Na taj način, osim što je grubo prekršen Statut, napravljen je i presedan jer su se tako OO SDA morale podijeliti na one „Bakirove“ i „Šemsine“, pa je u vezi s tim Izetbegović imao i detaljan uvid ko nije za njega.

Međutim, uprkos svim pritiscima i neregularnostima, Mehmedović je dobio 21 kandidaturu s terena, što je bilo za šest više nego je bilo potrebno.

To je bio katastrofalan razvoj događaja za Izetbegovića, jer osim što mu je još jednom postalo jasno koliko je nevoljen u samoj stranci, moralo se nači načina kako da se kompromituju Mehmedovićeve kandidature.

Genijalna četvorka potom je osmislila strategiju osporavanja, koja je išla u dva pravca: jedan je bio da se odmah pristupi izmjeni i dopuni pravila Izbornog postupka (što je bila tačka 5 na sjednici GO prošlog petka), po kojima bi za kandidaturu bilo potrebno 15 nominacija ali da ih je 60 posto s teritorije Federacije (iz razloga jer su Mehmedovića većinski podržale regionalni odbori iz entiteta RS).

Ipak je na kraju plan proveden na način da je prljavi posao odradila Izborna komisija na čelu s Pivićem tako što su, shodno protustatutarnom Uputstvu koje je nešto ranije donijelo Predsjedništvo pod Izetbegovićevom kontrolom, poništili one kandidature kojima su opštinske organizacije predložile oba kandidata. Na taj način predsjednicima OO i članstvu poništenih kandidatura iz Gornjeg Vakufa, Srebrenika, Bosanskog Novog, Prnjavora i Dervente, dato je do znanja ko jedini ima pravo naslijeđa i upravljanja strankom, odnosno da Izetbegović ne postoji zbog njih u SDA, već oni zbog njega.

Da se ništa ne bi prepustilo slučaju, Izborna komisija je poništila još šest kandidatura „koje nisu poslane na adekvatan način“.

JEDAN OD POSLJEDNJIH „TIHIĆEVACA“

Tako je Mehmedović izveden na čistinu, jer više nije imao potrebnih 15 kandidatura, Izetbegović je ostao jedini kandidat koji će, da bi sve bilo do kraja dodikovski, biti izabran aklamacijom, čime je prekršen i Član 57 Statuta SDA. Novi/stari predsjednik SDA čak nije smio da dopusti ni tajno glasanje (kako će se inače glasati za sve druge organe stranke) jer nije želio da riskira da nezadovoljni delegati ispišu nepravilne i nevažeće listiće.

Kada znamo sve ovo, potpuno je jasno zašto Mehmedović, kao tek novi u nizu, najavljuje napuštanje SDA i formiranje svoje političke partije.

Na ovaj način otišao bi i jedan od posljednjih kadrova umjerene struje Sulejmana Tihića, preminulog predsjednika SDA, koji je u vrijeme svog mandata učinio mnogo na demokratizaciji stranke, unutrašnjim reformama i obračunu s radikalnim strujama, među kojima su bili i nekadašnji utemeljitelji stranke na čelu sa Hasanom Čengićem.

Upravo je Tihić bio taj kojem je, odlazeći s njenog čela, prvi predsjednik SDA Alija Izetbegovićostavio stranku u „amanet“, iako je u to vrijeme mlađi Izetbegović uveliko bio u politici. Alija, naime, nikada nije vjerovao u politički kapacitet i kompetencije vlastitog sina, što se u posljednjih 15-ak godina pokazalo itekako ispravnim.

Stranku su u posljednjih nekoliko godina napustili mnogi nekadašnji rukovodeći kadrovi, jedni nezadovoljni Izetbegovićevim političkim „vizijama“ i nemoći pred Dodikom i Čovićem, drugi zbog njegovog sve otvorenijeg koketiranja s radikalnim islamom, treći, istina, zbog gubljenja fotelja i pozicija, pa je od one nekadašnje vrhuške uz Izetbegovića ostao tek Halid Genjac, političar zbog kojeg su smišljani i vicevi u skladu s njegovim višedecenijskim iskustvom u poslaničkim klupama.

Stoga će nam nekoliko narednih godina pokazati da li će Izetbegović mlađi do kraja urušiti i devastirati nekada najveću političku partiju u BiH, ili će iznutra u tome na vrijeme biti spriječen.

Kako sada stvari stoje, opcija jedan je sigurna opklada.

Valterportal.ba