Vahid Halilhodžić: Duša me boli za našom Bosnom i Hercegovinom

Naš proslavljeni fudbalski stručnjak Vahid Halilhodžić u razgovoru za „Dnevni avaz“ prokomentirao je aktuelna dešavanja u Ligi prvaka, ali i trenutnu situaciju našeg asa iz Barcelone Miralema Pjanića, koji se grčevito bori za minutažu.

Sportska drskost

– Pjanića nije doveo Ronald Kuman, a na njegovom mjestu igra jedna legenda kluba (Serhio Buskets), koji još želi igrati. Vjerovatno je Busketsov autoritet prema trenerima i njegova prošlost u klubu veliki hendikep za Pjanića. Ne treba ni isticati da je velika konkurencija… A ako te još trener nije doveo, te došao si na već formiranu grupu igrača, to je veliki problem. Zbog toga se dobro mora zapitati šta i kako dalje, ostati ili otići. Tu treba obaviti i ozbiljan razgovor sa trenerom, ako će i on ostati iduće sezone. Ipak, Pjanić još nije star i ne bi ga smjelo zadovoljiti to sjedenje na klupi, bez obzira što je u jednom takvom klubu kao što je Barcelona – analizira Halilhodžić te dodaje:

Tu igrač mora imati i sportske drskosti i bezobraznosti da bi se pozicionirao u timu, i među trenerima, i među igračima. Imate igrače koji u igri ne respektiraju, odigravaju lopte na druge, neće namjerno na tebe. U pojedinim klubovima ima svega… Miralem ima dovoljno iskustva da sagleda situaciju za narednu sezonu.

Da li je Vaš bivši klub PSG sazrio za titulu prvaka Evrope?

– Pariz je u revanšu protiv Barcelone igrao manje kompaktno, slabije nego prvu utakmicu zato što je protivnik bio organiziraniji. Barsa je, naravno, imala veći posjed lopte, više je kontrolirala igru, a PSG je igrao u bloku. Imam osjećaj da je Barcelona imala više želje da preokrene utakmicu poslije katastrofe (1:4) u prvoj utakmici. Jednostavno, željeli su se revanširati. Da je Leo Mesi postigao gol iz penala za prednost od 2:1, niko ne zna šta bi se moglo desiti u nastavku meča. Kad jedna ekipa, kao Barcelona, stekne samopouzdanje, a Pariz već ima iz prošlosti jednu traumu u duelima sa njima, svašta se može desiti. Taj nerealiziran penal je mogao da preokrene utakmicu u drugom smjeru. No, Pariz sada ima i iskustva i lucidnosti da do kraja zadrži pozitivan rezultat, u kojem je značajan doprinos dao ili imao njihov golman.

Kilijan Mbape iz utakmice u utakmicu ruši i rekorde Lionela Mesija…

– To je budući najbolji igrač, sa Halandom iz Dortmunda. Vjerovatno narednih 10 godina treba računati na njihovo prisustvo u izboru za najboljeg igrača Evrope i svijeta. Ono što su nekada bili Mesi i Ronaldo sada su Mbape i Haland. Ne treba zaboraviti ni Nejmara, koji je relativno mlad – u najboljim godinama. Nažalost, njegove česte povrede su usporile kontinuitet u igri, a pri tome i doprinos u važnim utakmicama.

Tri favorita

Već ispala dva velika kluba – Barcelona i Juventus, kako ove godine vidite rasplet u Ligi prvaka?

– Trenutno, favoriti su Pariz, Mančester siti i Bajern. To su ekipe koje bi trebale otići do kraja, ali ne treba zaboraviti ni Liverpul.

Redsi su ove sezone u velikim problemima u domaćem prvenstvu zbog povreda.

– Da, nakon jedne strahovite serije uspjeha, vjerovatno, je došlo do psihološkog i fizičkog zamora. Posebno kod napadačkog trija, koji je bio tako ubojit, efikasan, produktivan… Došlo je do, kako to ja kažem, zastoja. Posebno kod Brazilca Firmina. Veliki problem su bile i povrede centralnih igrača, tako da je trener morao praviti neke rokade – igrače iz sredine terena postavljao je na zadnje odbrambene igrače, što, normalno, nije najbolje rješenje. Možda je to u tom trenutku bilo najbolje rješenje, ali… Ipak, u takvoj ekipi moraš imati 20 igrača prvotimaca, koji u svakom momentu mogu igrati.

Šta ima novo u domovini?

Na kraju svakog razgovora s popularnim Vahom slijedi njegovo isto pitanje: Šta ima novo u domovini? Nakon odgovora da se znatno pogoršala epidemiološka situacija, Halilhodžić dodaje:

– Ma nije samo korona, ona pravi probleme svuda. Kod nas su najveći problem nesposobni političari, odnosno, fašisti među njima… Ma, duša me boli za našom Bosnom i Hercegovinom, niko me ne može uvjeriti u to da svi zajedno ne možemo lijepo živjeti, ali… – zaključio je Vaha.