Uskrs je, bliži se Ramazan, a Božije kuće prvi put zatvorene

Najveći katolički praznik, Uskrs vjernici su diljem svijeta dočekali u karenteni. Zatvoreni, ni blizu bližnjih. Za nekoliko dana nastupa najsvetiji mjesec muslimana, Ramazan. Vjernici će vjerovatno po prvi put u historiji večernje molitve ( Teravih-namaz), koja se praktikuje u džemmatu ( zajedništvu) praktikovati sami. Kod kuće. Sami s Bogom. Jer su po prvi put kako pamtimo, Božije kuće zatvorene.

Ne želim ulaziti u genezu virusa, koji hara svijetom, koji je paralizovao ljude, svakodnevnicu, društveni život, privredu, itd. Neću ulaziti u “teorije zavjere”, da li ga je, i ko poslao čovječanstvu, pozabavit ću se njegovim uticajem na kolektivnu svijest.

Da li smo zaslužili da nam se zatvore utočišta naših duša, Božije kuće? I ako jesmo, čime?

Danas, najveći broj vjernika najradije bi proveo dan u krugu familije, ali u mnogim državama, to nije dozvoljeno. Koliko blagdana smo zaboravljali na one koji očekuju naš poziv?

Čemu nas pošast 21. vijeka uči?! Da li je ljudskoj svijesti nužno nešto uskratiti, i zabraniti, da bi se cijenile osnovne ljudske, civilizacijske vrijednosti.

Porodica je jezgra društva, a na veliki katolički blagdan zajedno ga proslaviti mogu samo oni koji su članovi istog domaćinstva. Iz svih Kriznih štabova na planeti preporučeno je, da se „drži odstojanje među ljudima“, a koliko smo ga zaista držali, dok nam je bilo „dozvoljeno“ da budemo bliski i blizu jedni drugima?!

Koliko smo cijenili bliskost, pažnju, ljubav, koju bi nam neko pružio?! Koliko smo “izvrnuli” temeljne ljudske vrijednosti? Koliko smo postali neprijatelji sebi i jedni drugima?

Postavljam retorička pitanja, ali s obzirom na stanje u svijetu, očito da nismo dobro posijali.

Trčali smo za obevazama, poslovima, rokovima, mnoštvo nezavršenih obaveza i postavljenih ciljeva, a nikad vremena dovoljno za sebe, bližnje, i na koncu Boga.

Da li su Božije kuće, u kojima duša vijekovima nalazi smiraj bile pune duša samo za vrijeme blagdana, odabranih praznika, a tijekom drugih dana poluprazne?

Apstraktna pojava, jedan virus, hara svijetom, ne birajući vjeru, naciju, boju kože, stalež, ugled, spol. Zaprijetio je svima. Nevidljiv je, a posljedice njegove pojave očite su svakom pojedincu. Vjernici islamske vjeroispovijesti ( a i drugih religijskih ubjeđenja) vjeruju, da ni list s grane ne padne, bez Volje Svevišnjeg Stvoritelja.

Čak i ako je virus proizveden u laboratoriji, i ako je projekat Novog svjetskog poretka, ne bi se desio, bez odobrenja Stvoritelja svega Stvorenog, i bez Njegove Svemoći.

Kakvu će pouku iz cijelog stanja ko doživjeti, ovisi od njegove baze, da li će osjetiti Uskrsnuće Isusovo, Davudov post, ili post poslanika Muhammeda, ili će dokrajčiti sebe, svoj ego, već davno načete, loše međuljudske, međupartnerske, međuprijateljske odnose, vrijeme će pokazati.

Jedno je sigurno, da tzv. korona virus razotkriva sve što je fejk, vrijednosti, materijalni svijet, odnos, ljubav, vjeru, apsolutno sve, i sad kad bi većina da se pomoli za sebe i svoje bližnje, u Božijim kućama, one su zatvorene.

Po prvi put u zapamćenoj povijesti čovjek je prepušten sebi i porodici-članovima domaćinstva, kako bi spoznao sebe, bližnje i Svevišnjeg Stvoritelja, sam sa sobom, na mjestu gdje se zadesio, kad je pandemija poharala planetom.

Svima koji danas slavite želim sretan i blagoslovljen Uskrs, i da blizina vaše duše bude najbliža Svetom duhu i Isusu ikada, a svima koji s radošću očekuju mjesec posta želim da ga dočekaju u zdravlju, i okruženi bližnjima s najvećim stepenom bogobojasnosti od postanka svijeta.

Jer Svevišnji nas uči i ovom nedaćom, da smo zrno praha u pustinji, ma ko bili, ma čime se bavili, ma što imali, da ćemo Mu se vratiti onakvi, kakvi zaista jesmo, piše Fatima Mehmedović

Sretan Uskrs svim vjernicima! Mir neka je s vama! Selam. i #ostanitekući