Urednik emisije “Slučajevi X” Veldin Čustović: Bilo je prijetnji, fizičkih napada, pa i potezanja pištolja

U nedjelju 6. septembra od 22 sata u programu Hayat TV-a, počinje sa emitiranjem deseta, jubilarna sezona kriminalističkog magazina “Slučajevi X”.

To je godinama jedna je od najgledanijih emisija na području cijele BiH, ali i u regionu.

Ova specijalistička emisija tretira tamnu stranu života u Bosni i Hercegovini i regionu. Tamo gdje policija ide s upaljenim rotacijama, “Slučajevi X” dolaze s kamerom.

Ispovijesti iz zatvora iz Foče, Zenice, Doboja, Banje Luke, Istočnog Sarajeva, Bihaća i Mostara samo su dio sadržaja kojeg emitiramo u emisiji.

Kamere “Slučajeva X” su uvijek prve na terenu. U emisiji svake sedmice prikazujemo realne i napete reportaže o radu policijskih patrola i ekipa hitne pomoći na ulicama bh. gradova. Racije, hapšenja, revolveraške obračune, zločinačke organizacije, saobraćajne nesreće, pucnjave i tučnjave samo su dio onoga što naše kamere bilježe.

“Slučajevi X” su specifičan format TV-emisije i prvi kriminalistički magazin u našoj zemlji.

Od prve emisije skreće veliku pažnju gledalaca gotovo svakom novom epizodom. I to traje već godinama, od 2007, što potvrđuje gledanost emisije, ali i pregledi na Youtubeu.

Urednik emisije Veldin Čustović za Hayat.ba govorio je o nastanku emisije, pričama koje ste do sada gledali, onima koje se pripremaju, problemima s kojima se suočava naša televizijska ekipa, ali i o jako dobroj saradnji sa policijskim odnosno sigurnosnim agencijama u našoj zemlji i regionu.

Primarni cilj emisije, govori Ćustović jeste da u mladima ne podstiče želju da idu stranputicom, odnosno putem kriminala, da shvate da kriminal nije model ponašanja koji je društveno prihvatljiv.

Većina tih, da kažem kriminalaca, uglavnom tragično okonča svoje živote ili završi dugogodišnjim zatvorskim kaznama. Kada kažem “tragično”, mislim na sve što se vezuje za njihove živote. Tragično je da njihova djeca, dok oni robijaju, maltene nemaju šta jesti. Većina roditelja tih ljudi oboli, dobije moždane ili srčane udare. Naprave probleme ne samo sebi, već i široj svojoj okolini.

Uspjeli ste da sirovu i surovu stvarnost našeg društva pretvorite u kvalitetne i gledane serijale. Koliko je bilo teško, posebno u početku, realizovati takav profil emisije?

Bilo je mnogo više materijala, ali i mnogo više problema. U početku je bilo vrlo teško s obje strane zakona. Prije svega, policiji je do tada bilo nezamislivo da kamera prati njihov rad. Međutim, našim profesionalnim pristupom vremenom smo stekli potpuno povjerenje i podršku svih policijskih agencija. Vremenom, zbog našeg društvenog doprinosa, “Slučajevi X” su postali višestruko nagrađivana emisija. Gotovo da nema policijske agencije ili uprave u BiH koja, zbog navedenog, nije “Slučajevima X” javno dodijelila specijalna priznanja i zahvalnice. S druge strane, i osobama iz kriminalnog miljea taj format emisije bio je nešto novo. Niko od njih nije želio biti u “Slučajevima X”.

Ali nije lako raditi takvu emisiju?

Bilo je napada, pa čak i pred policijom, ali to je policija rješavala. Međutim, pravi problemi bili su u privatnom životu, bilo je prijetnji, fizičkih napada, pa i potezanja pištolja na mene. Evo samo se osvrnite na tu 2007. godinu. Gotovo svake sedmice dešavalo se po jedno ili dva mafijaška ubistva s profesionalnim pečatom. Tada su na ulicama operirala sva zvučna imena bh. podzemlja. Oni koji su ubijeni bili su živi, oni koji su zbog najtežih krivičnih djela, zločinačkih organizacija osuđeni na dugogodišnje robije bili su na slobodi. Bilo je teško raditi emisiju ovakvog formata prije 12 godina.

Kako sve to podnosite i koliko se to odražava na privatni život?

Za sebe mogu reći da sam mnogo toga u životu preživio. Dijete sam rata. Mnogi moji prijatelji i komšije nisu preživjeli rat. Nagledao sam se svega i nakon tih golgota, svi mi koji smo preživjeli iz rata smo izašli zreliji i jači. Znamo se nositi s vanrednim i redovnim problemima. Smatram da je moj najveći uspjeh moja porodica i nikada neću dozvoliti da bilo kakav profesionalni problem nosim kući, već da uz svoju porodicu zaboravim na njega i odložim ga dok ne izađem iz kuće. Isto tako, roditelji su najveće bogatstvo i nikada od mene neće doživjeti da ih zamaram svojim profesionalnim problemima. Imali su ih dovoljno.

Mislite li da ste uspjeli svojim emisijama nešto promijeniti?

Mislim da smo mnogo toga promijenili. Kada kažem “mi”, onda mislim na Hayat TV, na snimatelje emisije, montažera, voditeljicu. Na svijest vozača, potencijalnih kriminalaca i roditelja utječemo preventivno. Tokom ovih godina razgovarao sam sigurno s više od 400 osuđenika u raznim zatvorima. Ima osuđenika koji su prije zatvora živjeli raskošnim životom, trošeći kriminalom zarađeni novac. Međutim, kako kažu, “đavo donio, đavo odnio”. Kada dođu u zatvor, sve i da imaju neku ušteđevinu, to se potroši na advokate, onda u zatvoru treba dosta novca za telefonske kartice, cigarete, sredstva za higijenu itd. Na kraju, ako se pokažu kao primjerni osuđenici i dobiju neki posao u zatvoru te zarade nekih 100-200 maraka, oni taj novac šalju ženi i djeci. Da ne spominjem ostale primjere, neradnike koji očekuju od starih oboljelih roditelja da im donesu novac od neke svoje minimalne penzije. Imate i takvih. Smuči mi se kada na kapiji zatvora vidim neku staru nenu koja dolazi u posjetu sinu i još mu donosi paket da mu nešto ne nedostaje u zatvoru. To je tuga. Svaka zatvorska priča ima svoju poruku, težinu i svaka je veoma poučna. Poslije takvih priča sumnjam da će mladi tražiti uzor u ljudima koji prepričavaju svoje teške priče, koji su najbolje godine proveli u zatvoru ili koji su osuđeni na 30, 40 godina. Svi osuđenici se kaju, to je sigurno. Prirodno je da se kaju kada sebi unište život i završe na dugogodišnjoj robiji. Samo budale misle suprotno.

Ima li neka situacija koja je na Vas ostavila trag?

Ima ih mnogo, ali sve nas najviše pogađa kada se djeca nađu među žrtvama. Teško mi je bilo kada je u Sarajevu četverogodišnji dječak vozeći se na svom autiću zalutalim metkom pogođen u glavu. U blizini su bile neke svadbe i metak koji je teško povrijedio dječaka najvjerovatnije je došao iz tog pravca. Međutim, počinilac nikada nije pronađen, a ima trajne posljedice zbog tog ranjavanja.

S druge strane, imate svirepa ubistva od kojih svaki normalan čovjek zanijemi. Arnela Đogić ubijena je na monstruozan način. Ubili su je bivši momak i njegov prijatelj koji je čak nije ni poznavao. Sada zamislite kada Vi razgovarate s jednim takvim čovjekom i pitate ga zašto je ubio, a on vam odgovori: “Šta da Vam kažem, ne znam ni ja.” Pitate ga kako je mogao ubiti djevojku koji nije ni poznavao, a on Vam kaže da mu je to najveća greška u životu. Poslije takvih priča ne možete ostati ravnodušni.

Šta gledaoci mogu očekivati u desetoj sezoni “Slučajeva X”?

Emisija je takvog karaktera da nismo u poziciji “izmišljati toplu vodu”, već sve zavisi od događaja iz mračne sfere života. Ja se kao čovjek nadam da će biti što više policijskih akcija, da će se hapsiti i procesuirati narkodileri, da će biti hapšenja zbog korupcije i svih ostalih djela koja na bilo koji način nanose štetu bh. društvu. Nadam se da će biti što manje saobraćajnih nesreća, te da neće nikako biti nesretnih slučajeva ili ubistava.