Uran u bh. rudniku: Zbog radioaktivnosti ugroženo zdravlje rudara i mještana

Studije koje su već godinama dostupne javnosti govore o radioaktivnosti mrkog uglja iz rudnika Tušnica i o prisustvu urana, pa stoga i ne čudi što su sve glasnije priče da su za ovaj rudnik na području Livna zainteresirani strani ulagači, piše Žurnal.

Novinari Žurnala su pisali Vladi Kantona 10 i pitali da li je tačno da su im se ovim povodom obraćali investitori iz Kine, ali odgovor do zaključenja ovog teksta nismo dobili.

Zavjet šutnje

Mještani Livna kažu nam da su priče o radioaktivnosti kružile još u vrijeme bivše Jugoslavije. Po otkrivanju urana navodno je trebala biti otvorena nova jama koja bi služila za njegovu eksploataciju. Saznanja o tome ima i mještanin Fahrudin Ramić koji je 1983./1984. godine radio za firmu koja je obavljala radove na tri bušotine u tom predjelu. Žurnal je i ranije objavljivao njegovu izjavu u kojoj kaže da je bušotina Pašinac dosezala dubinu i preko 170 metara.

Ono što je sigurno jeste da obični radnici, odnosno rudari o nalazištu urana nisu imali pojma ni u ono vrijeme, ali ni danas. Niko ih nije zaštitio. Što se tiče menadžmenta rudnika mnogi pretpostavljaju da im je sve bilo jako dobro poznato, ali da su šutjeli.

Da stvar bude gora, mještani nekoliko sela podno Tušnice danas preživljavaju zahvaljujući ostacima kopa. Na svoju ruku ulaze u improvizovane jame i ilegalno uzimaju ugalj koji dalje preprodaju, a s njim griju i svoja domaćinstva.

Izvori Žurnala navode da je ovo poznato i nadležnim vlastima u Livnu, ali ipak niko ništa tim povodom ne poduzima.

Da se o štetnosti radijacije po zdravlje radnika i mjerama koje su se morale poduzeti znalo i prije nego je rudnik Tušnica prestao sa radom dokazuje studija iz 2010. godine.

„Rezultati istraživanja pokazuju da se u rudniku Tušnica nalazi mrki ugalj značajne radioaktivnosti i lignit niže radioaktivnosti“, stoji u zaključku ove studije s naglaskom da bi trebalo regulirati radno vrijeme u prostoru, kao i korištenje zaštitne opreme za dišne puteve kako bi se izloženost održala na minimumu.

U potpisu ovog istraživanja nalaze se imena Alfreda Vidića, koji je trenutno voditelj Centra za zaštitu od zračenja pri Zavodu za javno zdravstvo FBiH, uposlenici Zoran Ilić i Delveta Deljkić, te međunarodni ekspert za zaštitu od zračenja i penzionisani profesor Univerziteta u Tuzli dr.sci Feriz Adrović.

Ovo i nije jedino istraživanje vezano za ovaj rudnik.

Profesor Adrović za Žurnal navodi da je njegov prvi doktorant, koji je trenutno pomoćnik ministra za zaštitu prirode i okoliša u Ministarstvu trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK, doktorirao na temu o radioaktivnosti rudnika u BiH.

U sklopu tog istraživanja radiološki su kontrolisali ispravnost svih rudnika.

„Konstatovali smo da je rudnik Tušnica visokoaktivni rudnik sa povećanim koncentratom urana 238 i urana 234, što je veoma značajno, te radijuma 226. To su bazični radioaktivni elementi u uranovom nizu i pošto je povećan koncentrat tih bazičnih elemenata koji su roditelji jednog gasa radioaktivnog radona onda se vidi značaj tih istraživanja i ukazivanja na opasnost ukoliko se taj ugalj koristi nekontrolisano i neusmjereno“, pojašnjava Adrović, koji je u fazi osnivanja Akademije prirodnih i tehničkih nauka BiH.

Interes međunarodnih lobija

Nažalost, u tom istraživanju njih kao fizičare nisu pratile i druge institucije koje brinu o zdravstvenom statusu stanovništva. Profesor Adrović je ubijeđen da kada bi se napravila stručna i naučna studija uvidjelo bi se da stanovništvo oko površinskog kopa ima povećan broj kancerogenih oboljenja.

„Ova povećana radioaktivnost u tom uglju zainteresovala je i međunarodne lobije. Danas je velika trka za rijetkim metalima, a u najnovije vrijeme konflikta velesila, da se što više dokopaju rezerva urana i njegovih izotopa zbog strateškog nuklearnog oružja“, dodao je profesor.

Iz studija koje je on pratio, a koje su radili razni Instituti, konstatirano je prisustvo urana koji se koncentisao u pepelu nakon sagorjevanja uglja Prosječni sadržaj urana u pepelu uglja iznosi 247 g/t, a U3O8 iznosi 293 g/t. U svijetu se ovakve koncentracije urana, kaže, uspješno i ekonomično eksploatiraju. Izračunate rezerve urana u Tušnici iznose 831,8 tona, dok je U3O8 981,5 tona.

„Trenutna cijena urana po kilogramu je oko 120 dolara i sad možete izračunati o kojem profitu se radi. Ko je to tamo zainteresiran? Zainteresirane su sile koje su moćne da snimaju iz atmosfere radioaktivnost, to su oni poznati baloni i tako dalje, ili razni obavještajni segmenti koristeći mafiju državnu koja će prodati sve ne gledajući interese države i stanovništva. Ljudi koji budu tu došli neće samo eksploatisati uran. Uran i radioaktivne elementi imaju pratećih veoma značajnih sirovina i minerala koji su veoma značajni za kosmičku industriju i kompletnu industriju“, ističe profesor Adrović. Dodao je da vjeruje da ljudi u Livnu pričaju o pojačanoj kancerogenezi i da čekaju pomoć države i stručnjaka.

Ovo istraživanje koje potpisuju dr. Zejnil Trešnjo i profesor Adrović javno je dostupno, a „Nivoi koncentracije aktivnosti radona u vazduhu površinskog kopa „Drage“ rudnika uglja „Tušnica“, bili su tema naučno-stručnog skupa sa međunarodnim učešćem „Kvalitet 2013“ u Neumu u junu 2013. godine. U istraživanju su prikazani rezultati jednogodišnjih mjerenja koncentracije vanjske aktivnosti radona na površinskom kopu „Drage“, a za mjerenje su korišteni detektori nuklearnih tragova i ionizacijske komore. U zaključku stoji da je srednja vrijednost koncentracije aktivnosti radona izmjerena pomoću nuklearnih trag detektora na površinskom kopu „Drage“ rudnika uglja „Tušnica“ nešto veća od uobičajene vrijednosti.

„Pored opšte poznate činjenice da iskopavanjem uglja može doći do ekshalacije radona iz slojeva i proslojeva uglja i zemlje, ovdje je glavni razlog povećane koncentracije aktivnosti radona u vazduhu visok sadržaj radionuklida (urana i radijuma) u mrkom uglju i zemljištu sa ovog područja“, stoji u istraživanju.

Rezultati mjerenja vrijednosti koncentracije aktivnosti radona (RAC) na površinski kop Drage, njegovoj bližoj daljoj okolini metodom nuklearnih trag detektora pokazuje da je najveća vrijednost izmjerena u upravnoj zgradi rudnika „Tušnica“, zatim u jednoj privatnoj kući u centru Livna, te na izvoru Mandeka-Novakovac.

„Očigledno je da na vrijednost RAC na ovoj mjernoj lokaciji, pored gore navedenog, ima i samo izvorište vode Mandek, gdje se radon iz vode lahko oslobađa u vazduhu prostorije. Poznato je da rastvorljivost radona u podzemnim vodama ima velikog uticaja na transport radona iz tla na površinu zemlje, a samim tim ima uticaj na nivoe prirodnog fona“, pojašnjeno je u ovom istraživanju.

Napomenimo da je lokacija izvor Mandeka-Novakovac u blizini lokacije Poljane nad kojom je davne 2006. data koncesija za crpljenje podzemnih mineralnih voda s tog područja u industrijske svrhe. No, vlasnik koncesije na tom mjestu je pronašao metan, te je odustao od daljih istraživanja da bi koncesija kasnije prešla u ruke druge firme, s tim da se promijenila i lokacija na Krivića vrtli u blizini samog izvorišta vode, o čemu je Žurnal već objavio seriju tekstova.

Sumnje mještana

Mještani već odavno sumnjaju da se iza ovih istraživanja krije nešto drugo. Simptomatično je, navode, što se ova istraživanja vrše na područjima koja se nalaze u sklopu privredno-gospodarskog društva „Rudnici ugljena Tušnica“ d.o.o. Livno, koje je imalo dugogodišnju tradiciju u eksploataciji i istraživanju određenih mineralnih sirovina.

Prva geološka istraživanja i rudarenje na ležištu mrkog uglja „Tušnica“ vezana su za austrougarsku vladavinu, a prvi podaci o uglju datiraju još iz 1880. godine. Na osnovu raspoloživih geoloških istražnih radova 1984. urađen je „elaborat o klasifikaciji i kategorizaciji i proračunu rezerve uglja u ležištu mrkog uglja Tušnica“ od Instituta za geologiju sa Ilidže.

Izvori Žurnala navode da postoji sumnja da se određene izdate koncesije imaju upravo veze sa svim onim što se nalazi u ovim i sličnim dokumentima, te izražavaju bojazan šta bi se moglo dogoditi ukoliko se izda i koncesija nad samim rudnikom.