U Trnovu je obilježena godišnjica streljanja šestorice mladih iz Srebrenice: “To su počinili ljudi bez srca i duše, pravi monstrumi.”

Majke, sestre, supruge i rodbina ubijenih, okupili su se u velikom broju i odali počast najmilijima polaganjem cvijeća te molitvama

Članovi porodica žrtava genocida okupili su se na stratištu Godinjske bare u Trnovu, 30-ak kilometara od sarajeva, mjestu na kojem su pripadnici zloglasne srpske jedinice “Škorpioni”, prije 29 godina, pucnjima s leđa ubili šestoricu Bošnjaka iz Srebrenice, među kojima je najmlađi imao 16, a najstariji 36 godina.

Mjesto njihovog stradanja, na kojem ni nakon toliko godina nema spomen-obilježja, obišli su članovi porodica i predstavnici Organizacionog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici.

Majke, sestre, supruge i rodbina ubijenih, okupili su se u velikom broju i odali počast najmilijima polaganjem cvijeća te molitvama.

Šestoricu Bošnjaka, dječaka i muškaraca iz Srebrenice, na mučki način, pucnjima s leđa, ubili su pripadnici srbijanske jedinice “Škorpioni” u julu 1995. godine u Trnovu. Ubijeni su Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (16), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).

Zločin nad šestoricom civila bošnjačke nacionalnosti pripadnici “Škorpiona” su snimili kamerom. Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak streljanja je objavljen, nakon čega je obišao svijet.

Na snimku se vidi se kako nekolicina pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestoricu vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvoricu ubijaju s leđa. Žrtvama na tlu, počinioci su potom iz neposredne blizine pucali u glave. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su “Škorpioni” i njih ubili u obližnjoj polusrušenoj kući.

NIJE OZNAČENO MJESTO ZLOČINA

Sevdalija Delić, brat Juse Delića koji je imao 25 godina kada je streljan, kazao je da bi na tom mjestu stradanja trebala biti barem spomen-ploča kao trajni podsjetnik na brutalno ubistvo mladih Srebreničana.

– Stvarno nema riječi da ovdje nemamo nikakvog obilježja. Tu dođe narod, nemam riječi, tolika udruženja, a mi nemamo neku običnu tablu da se zna kad se dođe, da se prouči Fatiha, razočaran sam, kazao je Sevdalija, koji trenutno živi u Berlinu.

Ističe da nije odmah mogao prepoznati brata kad je gledao snimak streljanja.

– Kada sam gledao taj video, toliko je je moj brat bio izudaran da ja nisam primijetio da je to moj brat, i gledao sam skamenjen, zamišljao sam da sam mogao biti i ja u toj grupi. Jedan komšija je sjedio pored mene i kaže mi: Sejdo onaj zadnji ko tvoj brat Ejub, imao sam brata Ejuba, najstarijeg, momentalno sam se zaledio. Par dana je prošlo i brat iz Bosne mi je javio da je DNK analizom utvrđeno da je to bio naš brat (Juso), poznao ga je po košulji, kazao je ovaj Srebreničanin.

Posmrtni ostaci Juse Delića ukopani su u Potočarima.

Suada Salkić, sestra Azmira Alispahića, najmlađeg među šestoricom ubijenih Srebreničana, istakla je da je svake godine sve teže kada dođu na mjesto na kojem su streljani njihovi najmiliji.

– Tužno je, svake godine je sve isto, sve je teže i teže, teško je, rekla je Salkić, dodajući da je bilo najteže kada je vidjela video na kojem je prikazano streljanje.

– Ne možeš shvatiti kako su to mogli uraditi, monstrumi. Ni krivi ni dužni, djeca su to, 16 godina, nije bio ni borac, počeo je da živi i evo gdje je završio, preteško je, kazala je ova Srebreničanka.

Istakla je da bi na mjestu stradanja trebala biti spomen-ploča kako bi se znalo gdje su tačno ubijeni.

– Da je spomenik, ali niko ništa ne poduzima, žalosno je i nakon 29 godina da ovdje ništa nema, bar neka ploča sa imenima, teško je, rekla je Salkić, napominjući kako je još teže kada vide da neki i dalje negiraju genocid i ubistva Srebreničana.

– Negiraju to samo zločinci, a ljudi, ko ima srce i dušu, neće negirati, kazala je Salkić.

Berizeta Pitarević, sestra Sidika Salkića, najstarijeg među ubijenim Srebreničanima, također je kazala da bi na mjestu gdje su streljana šestorica Bošnjaka iz Srebrenice trebala konačno biti postavljena spomen-ploča.

– Dolazimo svake godine ovdje na pokošenu livadu, pored jedne breze, niko ne poduzima ništa. Mi smo se kao porodice trudili da ima bar neka ploča, neko obilježje, ali ovo je privatno vlasništvo, još uvijek se ništa ne radi, rekla je Pitarević, dodajući da su bol i tuga svake godine veliki.

“Bol je još uvijek ista. Kad se krene prema ovom mjestu, onda smo svjesni svega, isto kao da su oni još tu, mada ja taj snimak nisam vidjela, samo jedan djelić, kad sam ga prepoznala, ali sam ga vidjela kad je išao svezanih ruku”, kazala je sestra streljanog Sidika Salkića, napominjući da ni danas ne razumije kako su to mogli uraditi mladim i nevinim ljudima.

– To su uradili monstrumi koji nisu imali ni srca ni duše, dodala je.

VIŠEGODIŠNJE ZATVORSKE KAZNE

U maju 2023. Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu pravosnažno je osudio bivše rukovodioce Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 15 godina zatvora za udruženi zločinački poduhvat u šest općina u BiH, među kojima je i zločin u Trnovu.

Osim toga, presudom Višeg suda u Beogradu iz 2007. godine, četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni su na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena kod Trnova.

U Hrvatskoj su bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović osuđeni na po 15 godina zatvora za zločin kod Trnova, prenosi Anadolija.