U Rostovu živi najstariji pastir u BiH: Odavno su bh. gradovi tijesni, a sela pusta

U izolovanom predjelu između Bugojna i Travnika, u planinskom prevoju Rostovo, leži mjesto koje je nekada živahno, ali danas je gotovo napušteno. Ovdje, u tišini svoje očevine, živi i radi 91-godišnji deda Nedo Milutinović, najstariji ovčar u Bosni i Hercegovini, čuvar zavičaja i posljednji preostali stanovnik ovog područja.

“Dolaze zadnji dani, dok sam ja slab. Mojih godišta ovde nema, samo ja, sva su pomrla. Ja provodim proljeće, ljeto i jesen ovde na svojoj zemlji, čuvam ovce i čekam rijetke posjetioce”, govori deda Nedo.

Iako je imao prilike da napusti svoje rodno mJesto, Nedo se nikada nije odvojio od svoje zemlje, koja je za njega izvor života i identiteta. Ratovi su ostavili dubok trag, smanjivši broj stoke koju je nekada gajio.

“Ranije sam imao i konje, volove… Čak sam želio da nabavim traktor, ali nije se dalo”, naveo je za N1 Nedo.

Nikada nije išao u školu, ali je sam načinio svoj put u svijetu čitanja i pisanja. Najbolje je naučio razumjeti ljude, iako sada žali što je mnogo toga izgubljeno.

“Biste li vjerovali da zna bolje životinja nego narod? Životinja jedna drugoj leti, a narod rastaje se, i hoće diobe. Kakve diobe? Kako Švabe, svako naš kad ode tamo da zaradi grdne pare, dadnu mu i pomoć, kako oni mogu tako, trebamo i mi. Bolja je životinja nego narod. I složnija i pametnija”, sa tugom konstatuje Nedo.

Uprkos svojoj usamljenosti, Nedo nikada nije potpuno sam. Sinovi i unuci povremeno ga posjećuju, ali njegova najvjernija društva su tri psa – Boki, Zela i Bela, koji su mu uvijek uz njega.

Dok Nedo Milutinović nastavlja svoj svakodnevni život, čuvajući svoje ovce i svoj mir, njegova priča postaje dio naslijeđa ovog izolovanog kraja. On simbolizuje istrajnost i vezu sa tradicijom koja je sve rjeđa u modernom svijetu.