U BiH samo oko 22 posto djece aktivno u sportu

Univerzitetski profesor tjelesnog odgoja iz Sarajeva, Erol Kovačević, upozorava na zabrinjavajuće trendove u tjelesnoj aktivnosti među djecom i adolescentima u Bosni i Hercegovini. Prema njegovim istraživanjima provedenim za Nestle, postotak djece koja su aktivna samo jedan dan u sedmici je izuzetno nizak, dok je postotak potpuno neaktivne djece također značajan.

Kovačević ističe kako se kriteriji za procjenu tjelesne aktivnosti moraju neprestano prilagođavati kako bi se izbjeglo prekomjerno smanjenje ocjena. Nedostatak tjelesne aktivnosti među djecom rezultira manjim postignućima u motoričkim sposobnostima te ima negativne posljedice na njihovo zdravlje i socijalizaciju.

U Bosni i Hercegovini, samo oko 22 posto djece je aktivno u sportu, s većim postotkom dječaka nego djevojčica.

Događa se da nastavnici tjelesnog moraju stalno smanjivati kriterije od kojih su neki od njih postavljeni još za vrijeme Jugoslavije, a neki nešto kasnije.

”Moraju smanjivati kriterije da bi imali normalnu distribuciju ocjena od 5 pa niže jer jednostavno djeca u prosjeku ostvaruju manje rezultate motoričke sposobnosti nego što su oni bili prije 20 i više godina. Vjerojatno je to posljedica toga što se nedovoljno kreću, nisu uključeni u sport i na karaju krajeva zbog svega toga tijelo se adaptira da ostvaruje manje rezultata u kontekstu ispoljavana motoričkih sposobnosti”, objašnjava za Bljesak.info Kovačević.

Posebno ističe kako mi puno više znamo zašto je tjelesna aktivnost dobra za nas, a razlog zašto smo neaktivni još nismo uspjeli odgonetnuti.

Nedostatak nacionalne strategije za sport rezultira nepostojanjem sustavnog pristupa u razvoju talentirane djece za sport. Kovačević naglašava potrebu za školskim sportom kao osnovom piramide selekcije talenata, što trenutno nedostaje u BiH.

Brojni problemi u zemlji, uključujući lošu ekonomsku i političku situaciju, doprinose nedovoljnom razvoju sportskih aktivnosti među djecom. Nedovoljno financiranje sporta rezultira oslanjanjem na entuzijazam pojedinaca umjesto na sistemske programe.

Kovačević naglašava važnost zdravih navika i aktivnosti među djecom od najranije dobi, ističući da je nikada nije prekasno započeti s usvajanjem zdravih navika i educiranjem o važnosti tjelesne aktivnosti.