Turistički vodič iz Zenice odmor sa porodicom proveo u istočnoj Hercegovini, prizori koje su zatekli su nestvarni

Poznati turistički i planinarski vodič, diplomirani pravnik iz Zenice Afan Abazović sa porodicom godišnji odmor proveo je “družeći” se sa nacionalnim blagom Bosne i Hercegovine.

Za Faktor kaže da im je to uobičajena praksa da upoznaju svoju historiju. Ovaj put na njihovoj listi željene destinacije bila je istočna Hercegovina. Malu “odiseju” započeli su u Stocu, a ispričao nam je kakvo stanje su zatekli.

Afan nije samo turistički vodič – on doslovno živi Bosnu i Hercegovinu i s potpunim pravom nosi nadimak Bosnolog kojeg su mu dali prijatelji na početku njegovog djelovanja u turizmu. Autor je dokumentarnog serijala “Gradovi i ljudi” posvećenog zanimljivim mjestima u centralnoj Bosni, a korisnicima društvenih mreža je dobro poznat po promociji prirodnih ljepota i kulturno-historijskih bogatstava naše zemlje.

Stolac je spomenik za sebe

– Proteklih dana godišnji odmor sa porodicom proveo sam u istočnoj Hercegovini. Odmor supruga Velida i ja koncipiramo tako što na spisak stavimo tačke koje su nacionalni spomenici ili spomenici prirode Bosne i Hercegovine u toj regiji, potom ih grupišemo po pravcima i onda izvodimo po danima.

Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine je prirodno ili dobro nastalo ljudskim djelovanjem koje se zbog svojih vrijednosti smatra značajnim za Bosnu i Hercegovinu. Odluku o predloženim dobrima donosi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pošto nam je “baza” bila u Stocu, sam taj grad je spomenik za sebe. Na teritoriji općine se nalazi 31 nacionalni spomenik, a u samom gradu čak njih 19 – kaže Abazović.

Uništeni i zapušteni spomenici

Podsjeća da je, nažalost, veliki broj nacionalnih spomenika u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i u toku Drugog svjetskog rata uništen ili oštećen, a onda dio njih ponovo sagrađen, dok ima nekih koji su posve zapušteni.

– Jedan od svjetski poznatih arheoloških lokaliteta je pećina Badanj kod Stoca, 15.000 godina stara ljudska nastamba u kanjonu rijeke Bregave. Da jedan turista, zainteresovan za prahistoriju, želi vidjeti pećinu, prvo što bi pronašao dva ili tri mala smjerokaza u Stocu, bez ikakvih detaljnijih uputa, a onda bi, ga, nakon te upute, dočekala deponija smeća na krajnjoj tački dostupnoj autom. I kad bi to savladao, staza do pećine je potpuno neprohodna, zarasla u bodlje i živice, pa je propadanje ovakvog jedinstvenog bisera turističke ponude potpuno neshvatljivo.

Kompleks Rizvanbegović, Radimlja, džamije…

S druge strane Stoca, na ulazu rijeke Bregave u grad, nalazi se kompleks porodice Rizvanbegović zvani Begovina, sagrađen sredinom 19. vijeka. Zašto ga je agresor uništio u toku agresije devedesetih, nikom razumnom nije poznato. Stolačke džamije, Čaršijsku, Ćuprijsku i Podgradsku je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) sve miniralo, a ostatke razvezao po koritima Bregave i Radimlje, lokacije poravnao.

Jednu je spalio, Uzunovićku ili Ismail-kapetana Šarića džamiju, pa je ona ostala jedina originalna. Njen mekteb je, nakon povratka protjeranih Stočana, bio prvi objekat osposobljen za vjerski život. Sve ostale su nanovo napravljene zalaganjem dobrih ljudi i danas su u upotrebi. Još jedan primjer odavno oštećenog spomenika je Hasan-paše Predojevića džamija u Bileći, sa specifičnom četverostranom munarom, koja je oštećena u Drugom svjetskom ratu i do danas ni kamen nije pomjeren – ističe Abazović.

Drugačiji primjer je džamija Muje Kotezlije u selu Kotezi između Ljubinja i Ravnog, koja je oštećena u isto vrijeme kada i prethodno spomenuta bilećka, dakle u Drugom svjetskom ratu, ali je pokrenut proces rekonstrukcije, koji je, trenutno u završnoj fazi.

Čuveni Daorson i ogromni kameni blokovi

– Nekropole su u relativno dobrom stanju, poput Boljuna, dok je Radimlja već planetarno poznata i po najljepše izrađenim stećcima kod nas, ali i po putu, koji je u doba socijalizma prošao tačno po pola same nekropole i time je unakazio. Primjeri oštećenja su brojni, ali isto tako i primjeri rekonstrukcije na određenim spomenicima. Nadam se da će doći vrijeme da se određeni spomenici dovedu redu, poput prvospomenute pećine Badanj – govori Abazović.

Obišli su i čuveni Daorson, prvo asfaltom do sela Ošanjića u dužini od otprilike 2,5 km, a potom tvrdim ravnim makadamom otprilike 1,5 kilometara.

– Prilazom Daorsonu, sve one informacije koje smo čitali tokom pripreme ture, vizualizirale su nam se pogledom na zidine. Nevjerovatna graditeljska sposobnost, preciznost u rezanju megalita, ogromnih kamenih blokova, te šablon nalik nejednakim LEGO kockicama čine ovu lokaciju veoma zagonetnom, pa je nismo mogli ne obići.

Crkva Svetog Petra i Pavla

Potom smo sišli do Ošanjića i tu posjetili pravoslavnu crkvu Svetog Petra i Pavla sa sudijskim stolicama. Ljupka crkva se smjestila iznad sela, sa starim drvenim vratima, još jedan je nacionalni spomenik naše zemlje, a uz njeno dvorište se nalaze i dvije sudijske stolice, koje su korištene u srednjem vijeku od upravo sudija – naglašava Abazović. 

Posjetili su i UNESCO nekropolu Boljuni.

– Nekih 20 minuta od Stoca prema Neumu, asfaltnim putem, došli smo do ovog lijepog sela, u čijem okruženju se nalazi slikovita nekropola, čiji je najpoznatiji stećak onaj od velikog vojvode Vlatka Vukovića, vladara Huma, srednjovjekovne Hercegovine. Uz nekropolu je i bunar Neveš, koji nas je oduševio svojim oblikom i načinom izrade.   

Fascinantno Popovo polje, pećina Vjetrenica, Trebinje

Posjetili smo i Ljubinje i pravoslavnu crkvu rođenja Bogorodice, koja je izuzetno zanimljiva turistička tačka jer pod svojim krovom krije lijepe ikone i netipično urađen stakleni providni pod.

Uslijedilo je fascinantno Popovo polje, jedno od najplodnijih naše zemlje, na čijem se suprotnom kraju od dolaska iz pravca Ljubinja nalazi još jedan prirodni biser, fenomen i ponos Bosne i Hercegovine i svjetske speleologije, pećina Vjetrenica. Nedavno je uvrštena na UNESCO listu svjetske baštine.

Za samo Trebinje treba jedan cijeli dan za obići šta sve ima za vidjeti, od manastira Tvrdoš, gradskog jezgra, starog grada, Careve i Osman-paše Resulbegovića, ali je jedna van grada izazvala naše interesovanje, a to je džamija sa najnižom munarom u Bosni i Hercegovini – Dživar džamija – prisjeća se Abazović. 

Spas od vrućina našli u Hutovom blatu

Spas od vrućine hercegovačkog krša pronašli su u poznatom Hutovom blatu, najvećem staništu ptica selica u ovom dijelu Evrope, rezervat i park prirode.

Povratak kući išao je preko Stoca i Domanovića do Čapljine, a onda preko Ljubuškog u Vitinu.

– Tu smo pokušali posjetiti prvi usputni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, džamiju Ali-bega Kapetanovića, ali je zaključana i, što je začuđujuće, otključava se samo jednom u godini, za Dan Bedra, kako napisa jedan komentar.

Potom smo obišli slap Koćuša na rijeci Mlade/Trebižat, ljupki i lijepo sređeni spomenik prirode, kraj kojeg ima dupke pun restoran stranaca.

Džudža-Džaferova Čaršijska džamija u Tomislavgradu

Preko Gruda smo prošli Posušje i na izlazu iz grada smo naišli na još jedan nacionalni spomenik, a to je nekropola stećaka Ričina sa impozantnim primjercima naših nadgrobnih spomenika. Lijepo uređena, osvijetljena, uz stari most na Ričini.

Iz Posušja smo se popeli na Duvanjsko polje i odlučili odmoriti kod Džudža-Džaferove Čaršijske džamije u Tomislavgradu, koja je još jedan nacionalni spomenik naše zemlje, sagrađena 1615. godine, preživjela ratove, ali ne i teroriste koji 1997. godine podmeću eksplozivnu napravu na halvat i uništavaju dobar dio džamije. Poslije toga je obnovljena i sada otvorena, baš teferičli mjesto da se svrati, uz sve što treba putniku – zaključio je Abazović.

Napominje da godišnji odmor nije bio dovoljan da obiđu sve dijelove istočne Hercegovine, pa će sigurno, u skorijoj budućnosti nastaviti tamno gdje su stali. Na listi fale Gacko i Nevesinje. 

Faktor.ba