Trideset posto žena se ponovo vraća u sigurnu kuću nakon pružanja šanse nasilniku

Zaštitu u Sigurnoj kući Kantona Sarajevo svake godine potraži približno 100 žena. Njih 30 posto se ponovo vraća u sigurnu kuću nakon što prethodno pruži novu šansu nasilniku.

Mubera Hodžić-Lemeš iz Sigurne kuće KS rekla je u razgovoru za Klix.ba da je sigurna kuća koju vodi Fondacija lokalne demokratije jedina sigurna kuća na području KS od 2000. godine.

“Smještajni kapacitet je za 35 korisnica, od toga za 10 žena, 15 djece i 10 djevojaka i djevojčica koje su žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugog oblika nasilja”, kaže nam Hodžić-Lemeš i dodaje da godišnje zaštitu zatraži približno 100 žena.

Zakonska opcija

Postoje periodi kada broj štićenica bude veći od smještajnog kapaciteta, ali u posljednjem periodu je kapacitet sigurne kuće popunjen do 50 posto.

“Ovaj podatak govori da sigurne kuće imaju mjesta, da se žrtve ne smještaju u sigurnu kuću i da se ne koristi ta mogućnost kao zakonska opcija za žrtve”, navodi Hodžić-Lemeš.

Kaže nam da su recidivi prisutni i da se 30 posto žena ponovno vrati.

“Žene nakon prijave nasilja i boravka u sigurnoj kući odluče da se vrate u porodicu vjerujući obećanjima počinitelja nasilja da će se promijeniti da će biti bolje i pruže drugu šansu svome braku. Međutim, on ponovi nasilje nakon nekog perioda, ali je žena tada već informisana o sistemu zaštite i ona podnese prijavu i pokrene sistem da je zaštiti i izađe iz tog nasilnog odnosa”, objašnjava Hodžić-Lemeš.

Žrtve nasilja u skladu sa zakonom u sigurnoj kući mogu ostati do šest mjeseci, ali i duže ukoliko tako procijene organi starateljstva ili Centar za socijalni rad.

“Svaki slučaj je zaista individualan, zavisi od toga zbog čega žrtva dolazi, koje je oblike nasilja trpila, koje su posljedice nasilja, na koji način se radi izlazna strategija, na koji način ona rješava svoju situaciju. Kada žene odluče trajno prekinuti bračnu ili vanbračnu zajednicu potrebno je duže vremena da se osnaže, da se provede jedan psihosocijalni terapijski tretman nakon kojeg im se pruži ekonomska podrška u smislu da im se pomogne da nađu posao i da počnu da rade”, ističe Hodžić-Lemeš.

Više poziva

U BiH postoji osam sigurnih kuća, od toga je pet na području FBiH, a finansiranje nije regulisano zakonski.

“Mi u KS smo imali veliku sreću da smo imali jednu senzibiliranost Vlade KS i da smo dobili potpuno finansiranje”, kaže nam Hodžić-Lemeš.

Od osnivanja je u KS resorno ministarstvo pokrivalo 70 posto troškova smještaja štićenica, dok je od prije dvije finansiranje stopostotno, što nije slučaj sa drugim ustanovama ovog tipa u BiH.

Na kraju nam je kazala da SOS telefon neprestano zvoni, posebno nakon tragedije 11. augusta u Gradačcu kada je Nermin Sulejmanović ubio Nizamu Hećimović.

“SOS telefon je jako važan servis koji se treba koristiti i treba podizati svijest građanski i građana da postoji mogućnost da prijave nasilje ukoliko imaju saznanja o njemu”, navodi Hodžić-Lemeš.

Građani anonimno i potpuno besplatno mogu prijaviti nasilje tokom 24 sata pozivom na broj 1265 za FBiH i 1264 za RS.

“Građani na taj način mogu spasiti nečiji životi pokrenuti sistem. Imali smo jako veliki broj slučajeva gdje su poduzete sve zakonom predviđene radnje i žrtva je zaštičena”, zaključuje Hodžić-Lemeš.

Klix