Tomu Zdravkovića nije ubilo piće, razorilo ga je nešto drugo: Svi imaju pogrešnu sliku, ali prijatelj tvrdi drugačije…

Neprevaziđeni pjevač narodne muzike Toma Zdravković, koji je u svom glasu nosio posebnu emociju, postao je legenda ovih prostora, o kojem se pričaju mnoge priče. I dok ga mnogi svojataju, njegova supruga Gordana Zdravković vodi ovih dana veliku borbu oko autorskih prava vezano za djelo svog čuvenog muža, koji je nama u amanet ostavio brojne vanvremenske hitova, piše Stil.rs.

Uz Tomine stihove se i tuguje i veseli, i plače, i pije, i zaljubljuje, jer gotovo da ne postoji osoba kojoj ne dotiču dušu, po kojoj je ostao poznat. Iako je prošlo tri decenije, priče o njegovom životu ne prestaju da se prepričavaju

Veliku pažnju, prije dvije godine, izazvao je i film “Toma”, baziran na njegovoj životnoj priči, a upravo je poslije ulaska Bjelogrlićevog hita u bioskope o svojim sjećanjima na Zdravkovića govorio Tihomir Pop Asanović, klavijaturista legendarne jugoslovenske rok grupe “Time”, koji je na početku svoje karijere šest mjeseci svirao sa Tomom. Bilo je to 1965. godine, kada su obojica bili mladi muzičari, a njegova sjećanja vrlo su zanimljiva i dala su nove nijanse priči o Tomi.

– Bilo je to krajem 1965. i početkom 1966, zajedno sam nastupao s Tomom šest meseci – prisjetio se tada Asanović i nastavio: – Zvali smo taj prostor Gradski podrum, ali bio je to Dom sindikata u Beogradu, koji je u podrumu imao posebnu dvoranu. Svirali smo šest dana u nedelji, samo smo ponedeljkom bili slobodni. Inače su tamo svirali “DŽentlmeni i braća Jelić”, kasnije su se nazvali YU grupa, rokeri su svirali čajanke od 16 do 19 sati, a mi smo nastupali od 20 časova do ponoći.

O tome kako su se spajali tadašnji prvi rokeri i ovi iz svijeta narodne muzike, Asanović kaže da je imao sreću da je sa Tomom Zdravkovićem svirao kao još mladi rok muzičar te je puno toga naučio. Asanović je 1965. iz Skoplja došao u Beograd.

– Bio sam 17-godišnjak i tražio sam posao, a tamo gdje su se sastajali svi muzičari, glumci i menadžeri, raspitivao sam se za svirke. Dali su mi preporuku da se javim Tomi jer je njegov pijanista slomio dva prsta. Svirao sam na nekom starom Stejnveju koji je bio potpuno raštimovan pa sam stalno molio da se naštimuje kako treba (smijeh)

I Toma Zdravković bio je tada na početku karijere, ali ipak stariji, imao je 27 godina. Asanović kaže da su “svirali nešto malo zabavne muzike, pa starogradske pjesme, jer onda nije bilo cajki i turbofolka”.

– U to vrijeme Toma je umio da mi kaže da mu na klaviru, sat vremena pre nastupa, pokažem neke akorde, pa smo desetak dana vježbali. Bio je jako nadaren. Sam je pisao tekstove i melodije, imao je pjesme koje će kasnije postati popularne, ali tada još nije ništa snimio.

Ostatak teksta možete pročitati ovdje.