Tom Henks: Protiv vremena se ne možete boriti

Publika u našoj državi uskoro će imati priliku u kinima gledati film “Čovjek zvan Otto”, zasnovan na broj jedan bestseleru “New York Timesa“ – “Čovjek zvan Ove“. Tačnije C2 film, zvanični zastupnik studija “Sony“, ovo ostvarenje donosi na repertoar svih kina od 1. februara.

 Primoran na penziju

Priča je to o Otu (Otto), čangrizavom čovjeku koji više ne vidi svrhu u svom životu nakon gubitka supruge. Oto je spreman sve to okončati, ali njegovi planovi se mijenjaju kada se živahna mlada porodica useli u susjedstvo. Oto upoznaje ravnu sebi Marisol, ona ga izaziva da život gleda drugačije, što dovodi do nevjerovatnog prijateljstva koje okreće njegov svijet.

Ota utjelovljuje legendarni oskarovac Tom Henks (Hanks, 66). Zahvaljujući C2 filmu, “Dnevni avaz“ dobio je ekskluzivni intervju s Tomom Henksom.

Za njegovog lika Ota Andersona postoji samo jedan način da se stvari rade – pravi način. Bez obzira radi li se o tome kako parkirati automobil na ulici, reciklirati, kako zaključati bicikl, ili bilo koji drugi dnevni zadatak i aktivnost, Oto ima svoj način.

– On je takav od četvrtog sata otkako se rodio. Njegov svijet je binarni. Svijet funkcionira na jedan i samo jedan način, a to je prema pravilima, a pravila svako može pročitati i slijediti – rekao je Tom Henks i dodao:

– Za razliku od mnogih čangrizavaca, on ne pokušava zaštititi svoje ili održati status quo. Oto želi ravnotežu i jednakost za sve koji dijele ulicu, a najbolji način da dijelite tu ulicu je da se brinete o njoj kako bi svi mogli uživati u njenim prednostima.

U krucijalnom momentu, sve kreće naopako.

– Vodio je taj ritualni život, a onda se odjednom sve promijeni za njega. Njegova žena umire. Primoran je na penziju. Useljavaju se nove komšije. Osjeća se kao da mu je jedino što mu preostaje jeste svakodnevna rutina, a sada misli da vodi svoju posljednju bitku, protiv nemilosrdnosti sudbine – otkriva Henks.

Oskarovac naglašava da je vrijeme ta stvar s kojom se Oto zapravo bavi.

– Nemilosrdno vrijeme koje prolazi, a ono na kraju postaje i negativac i junak djela. Oto mrzi prolazak tog vremena. Buni se protiv činjenice da mu je vrijeme za penziju. On ne cijeni činjenicu da je njegova žena ostarjela i da se razboljela, a njeno vrijeme jednostavno je isteklo. Zato je tako čangrizav – ističe Henks.

Sa smrću svoje supruge Sonje (Sonya), udvaranje koje film s ljubavlju prikazuje u flešbekovima, Oto je izgubio slatkoću koja čini život vrijednim življenja.

– Znao je da ga je Sonja učinila drugačijim. Znao je da je njegov život nesumnjivo ispunjeniji. Znao je da ima pristup potpuno drugačijem načinu razmišljanja, pričanju, jedenju… I znao je da nikada ne bi imao tu radoznalost da nije upoznao izuzetnu ljubav svog života. Nije imao tu otvorenost sve dok se nije oženio nekim ko je bio otvoren. Nije imao empatiju sve dok nije upoznao nekoga ko ga je naučio kako je lako osjetiti empatiju prema nekome. A kada je otišla, mislio je da mu se to više nikada neće vratiti. I u ranom dijelu filma, on zapravo pokušava ubrzati vrijeme. Ali vrijeme se brine samo za sebe. Ne možete se boriti protiv toga. Živi još jedan dan, koji prelazi iz lošeg u bolji dan – rekao je Henks.

Bolji period

Uprkos činjenici da je takav kakav jeste, upravo to vrijeme, o kojem Henks govori, pobrinulo se da Ota uvede u bolji period, i to pojavom novih komšija.

– To je posljednja stvar za koju očekuje da će biti veliki katalizator do kraja njegovih dana. Ono što ispunjava prazninu u našim životima smo jedni drugima, kako mi sami, tako i naši susjedi. Čak i ako se ne volite, čak i ako imate velike kulturološke razlike, religiju, naslijeđe ili politiku, prije ili kasnije, njima će biti potrebna vaša pomoć, a vama njihova. Ako ne znate kako da odzračite svoje radijatore, kome ćete se obratiti? Uvijek kada tornada udare, koja je prva stvar koja se desi? Pa komšije izlaze s motornim testerama i U-Haulovima. „Čovjek zvan Otto“ iznosi tu ideju, to je film o zajednici i film o porodici – smatra Henks.

“Šugava mačka”

Ta nova porodica koja se doseljava prekoputa je Marisol, koju glumi meksička zvijezda Marijana Trevinjo (Mariana Trevino), njen suprug Tomi (Tommy), kojeg utjelovljuje Manuel Garsija-Rulfo (Manuel Garcia-Rulfo) i njihovo dvoje djece, Ebi (Abbie) i Luna, dok je još jedno na putu. I bez obzira na to koliko je Oto svadljiv, oni se stalno vraćaju.

– Ne plaše ga se. Cijene ono što donosi komšiluku i razumiju da je, na kraju krajeva, on pošten čovjek. Mislim da je Oto dobio na lutriji kada je u pitanju useljenje Marisol preko puta, jer je Marisol radoznala. Društvena je. Ona je otvorenog uma. I ona je iskrena u svojoj naklonosti, čak i prema nekome kao što je Oto – kazao je jedan od najboljih glumaca na svijetu.

Marisol ga mijenja tako što i sam Oto počinje privlačiti druge kojima je potrebna njegova pomoć. Naprimjer, mačka lutalica koja jedva preživljava na ulicama tokom time. Tinejdžer, jedan od Sonjinih bivših učenika, izbačen iz svog doma bez ikakvog drugog krova nad glavom…

– To je način na koji on pronalazi svoj mir. Marisol je ista vrsta agenta za promjene kao i Sonja, dobronamjerna i dobra za Ota, iako se on kroz to vuče udarajući nogama i vrišteći. Taman kada je pomislio da je završio s jednom takvom vrstom gluposti – prokleta jedva stvar za drugom, kakva je svijet – ovi ljudi ulaze u njegov život i on se s njima miri, pronalazi mir. I sada on ima šugavu mačku koja spava na njegovom krevetu, ali ima nekoga s kim može razgovarati ujutro – nešto za što nije znao da mu nedostaje – čak i ako je to samo mačka. Prepoznaje dobrotu života i ima dovoljno sreće da naiđe na nju. Sa Sonjom mu se desilo upravo to – zaključio je Henks.

“Koga bolje pitati za savjet nego svog starog”

Ono što ovaj film čini još zanimljivijim jeste činjenica da prikazuje mladalačku ljubav Ota i Sonje. A ko je bolji od Henksovog sina da ga igra u mlađim danima. Uloga mladog Ota povjerena je Trumanu Henksu.

A reditelju Marku Forsteru (Marc) bilo je jako mučno odgovoriti na pitanje ko će igrati mladog Ota. Svjestan da je često problem u filmovima, koji sadrže flešbekove u prošlost, mlada verzija određenog lika, koja često zaista ne izgleda ili se ne ponaša isto kao stariji glumac.

Osim Trumana, Henks ima i sinove Kolina (Colin) i Četa (Chet), koji jesu glumci, ali su bili prestari za tu ulogu. A Truman je bio taj koji najviše liči na Toma, ali nije glumac. Forster je insistirao na tome da ga upozna.

– Bila je to jedinstvena prilika. Mislim, ja sam u Local 600, sindikatu kamera, a Mark me je izvukao iz svijeta kamera i stavio me na drugu stranu. Kada sam odlučivao da li da to uradim, zamolio sam nekoliko prijatelja za savjet, i oni su imali koristan način da o tome razmisle – izvođenje uloge bi pomoglo u donošenju odluka i mom snimanju. Znao bih kako je biti s druge strane kamere. S obzirom na to da je ovo umjetnička forma koja je vrlo saradnička, prosvjetljujuće je biti glumac i vidjeti kako je to iz prve ruke. Osim toga, ako je glumcu amateru trebao savjet, kome je bolje otići nego svom starom? Otac bi pričao sa mnom o različitim načinima stajanja i hodanja. Određeni maniri, kao što je ovo što ukazuje na to da je inkorporirao lik, kako bismo mogli stvoriti kontinuitet – rekao nam je Truman Henks.

“Henks je ikona”

Reditelj filma „Čovjek zvan Otto“ Mark Forster nam je kazao:

– Tom Henks je briljantan glumac. On je ikona. Izvanredan je. Svaku ulogu koju igra, vjerujete u nju, jer ima nevjerovatno srce tako da se možete povezati s njim. On dolazi iz komedije i vrlo je dobar u fizičkoj komediji, briljantno je kako se kreće i njegov tajming – ali istovremeno je izvanredan kao dramski glumac. U ovoj ulozi on spaja ova dva skupa vještina, i to Otta čini jedinstvenim. Osjećaš ga, smiješ mu se, smiješ se s njim i plačeš zbog onoga kroz šta prolazi.

Avaz