Tihić je vodio politiku kompromisa, tolerancije i umjerenosti: Sve suprotno od onoga što je SDA danas

25. 09. 2024., navršava se deset godina od smrti Sulejmana Tihića, drugog lidera SDA, koji je na ovoj poziciji naslijedio njenog osnivača Aliju Izetbegovića.

Tihić je po mnogo čemu historijska politička ličnost u BiH. Naime, njegov prvi značaj je što je u jeku globalnog rata protiv terorizma i intervencija na Afganistan i Irak uspio sačuvati i reformirati SDA kao najveću bošnjačku stranku, a time vjerovatno i Bošnjacima kao narodu skinuti potencijalni biljeg terorizma i sumnjivog elementa u Evropi. 

 Početkom dvijehiljaditih SDA je bila pod ogromnim pritiskom zapadnih sila zbog brojnih opasnih veza i (ne)djela njihovih kadrova u prošlosti, od povezanosti s radikalnim islamističkim i mudžahedinskim grupama, preko Pogorelice i veza s Iranom do brojnih sumnjivih političkih, poslovnih i drugih konekcija tokom rata. Ili da  budemo sasvim konkretni – u eri američkog rata protiv terorizma SDA je bila puna likova koji su se u tom sukobu mogli naći jedino s one druge strane.

Novi kurs

Tihić je na čelo SDA došao kao čovjek iz duboke sjene koji u tim procesima nije učestvovao i koji će zadati novi kurs u stranci. Iako su mnogi članovi SDA koji su pripadali radikalnijem krilu se od početka protivili Tihićevom imenovanju, na kraju mu je direktnu podršku pružio i sam Izetbegović koji se povukao s čela stranke, s čime je pitanje ustoličenja Tihića bilo završeno.

Zaokret u politici stranke Tihić je najavio 2001.  rečenicom „U SDA se sad može i s pivom“.

Pod njegovim vodstvom SDA će u retorici sve manje koristiti vjeru, sve više isticati Evropu kao svoju vrijednost, značajno će smanjiti nacionalističku retoriku te insistirati na politici kompromisa.

Naravno, ovakve politike u startu nailazile na osudu i napade desnih struktura unutar bošnjačkog naroda.

Tihić je u nastupima uvijek bio umjeren i tolerantan. Bio je spreman pružiti ruku svakome ko želi konstruktivno razgovarati. Bio je primjer umjerenog, a ustrajnog političara koji korak po korak napreduje u svojoj viziji.

Tihićeva vizija Bosne i Hercegovine bila je cjelovita BiH, zemlja za sve njene ljude, u kojoj su zaštićena individualna i kolektivna prava, u kojoj građansko i nacionalno nisu u sukobu nego u trajnom dijalogu, zemlja u kojoj socijalna pravednost i pravna država nisu tek povremeni ekscesi nego se podrazumijevaju. Cjelovita i unutar sebe pomirena zemlja, to je bila Tihićeva vizija Bosne i Hercegovine, ideal do kojeg se dolazi smireno, strpljivo, korak po korak.

I više je radio nego što je davao isprazne izjave. Tako je, primjerice, upravo zahvaljujući Tihićevim apelacijama, Ustavni sud BiH donio odluku kojom se grb RS s dvoglavim orlom i četiri C, himna Bože pravde, kao i zastava i grb FBiH na kojima su bila samo obilježja Bošnjaka i Hrvata, proglašavanju neustavnim.

Bivši srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić za Tihića je svojevremeno rekao: „To je bio čovjek koji nikada nije upotrijebio tešku i krupnu negativnu riječ. Svi dogovori koje smo postizali su bili izvršeni i mene gospodin Tihić nikada nije slagao“.

Preživio golgotu

Nadalje, Sulejman Tihić nikada nije svoju osobnu golgotu koristio za političku promociju. Za one koji ne znaju, Sulejman Tihić je početkom rata uhapšen u Bosanskom Šamcu, zatvoren i mučen. Prošao je užase pet srpskih logora, prije nego što je razmijenjen. Rijetko je govorio o svome iskustvu (osim tamo gdje je bilo najpotrebnije – pred Haškim tribunalom), ali se redovino družio s ostalim logorašima na godišnjim okupljanjima, što nije prestao raditi ni kao predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Ono što ga je sukobilo s bošnjačkim nacionalističkim političkim i vjerskim strukturama, kao i sa jakom radikalističkom strujom unutar vlastite partije, strujom koja je nakon njegove smrti preuzela SDA, jeste Tihićeva najava nove bošnjačke politike, izrečena potkraj 2008. godine na Glavnom odboru SDA. Tihić je tada rekao: „Moramo konačno prevazići pasivnu poziciju žrtve i preuzeti aktivnu poziciju i odgovornost relevantnog političkog faktora… Prošlost, zločini, stradanja i samosažaljevanje ne treba da budu centralna tema naše politike. Neka pravosuđe radi svoj posao, a mi političari treba da radimo u sadašnjosti i borimo se za bolju budućnost.” Tihićeva inicijativa nažalost nikada nije zaživjela, a on sam je bio izložen medijskim i napadima političkih protivnika.

Tihićevo insistiranje na deviktimizaciji bošnjačke politike imalo je dvostruku težinu: dolazilo je od lidera najjače bošnjačke partije – Bošnjaci su kao narod najviši stradali u zadnjem ratu – te od pojedinca koji je i sam žrtva rata. Za takav hrabar i emancipatorski iskorak sposobni su samo hrabri i vizionarski orijentirani političari koji su dobrobit naroda i zemlje spremni staviti iznad lične koristi. To je naravno imalo svoju cijenu, pa je sa svih strana napadan kao previše popustljiv i slab poltiičar. No, ako iz današnjeg ugla pogledamo rezultate, broj reformi koji je proveden i atmosferu u zemlji, čini se da je ta popustljivost dalavala mnogo bolje rezultata nego što su ih ostvarili oni koji su na političkoj sceni nastupali “udaranjem po prstima i nosu”, poslije čega bi države bivalo sve manje.

Dolazak Bakira

Iako mu je bio opozicija unutar stranke kojeg je porazio na stranačkom kongresu, Tihić je je podržao kandidaturu Bakira Izetbegovića za člana Predsjedništva 2010., koji je u konačnici i pobijedio.

No, bolest je savladavala Tihića. Nakon dugogodišnje borbe s rakom, preminuo je 2014. Na njegovo mjesto sjeo je Bakir Izetbegović i manje-više tokom godina poništio sva Tihićeva dostignuća. SDA se ponovo radikalizirala, nacionalizam, zapaljive izjave i isprazne prijetnje postale su ponovo prepoznatljiva retorika ove stranke, napravljen je snažni zaokret od zapadnih država uz oživljavanje i produbljivanje odnosa sa raznim režimima s istoka poput onog iranskog, prema neistomišljenicima iz probosanskog broka koriste se najgrdnije optužbe i uvrede, a na mjesto kompromisa i dogovora ponovo su došla prepucavanja i destruktivnost koji su svrha samim sebi, bez ikakvih rezultata.

Današnje rukvoodstvo SDA Tihića i njegovu eru uglavnom ignoriše, a neki je, poput mladog junoše ove stranke Harisa Zahiragića, i javno osuđuju.

– SDA je dok je vodio Tihić doživjela “historijski minimum”, kako u samim izbornim rezultatima, kada je gubila od Stranke za BiH, pa zatim i od SDP-a, tako i suštinski – utvrdio je svojevremeno Zahiragić, istovremeno hvaleći uspjehe Bakira Izetbegovića.

Ne treba čuditi što je s izuzetkom objave Bakira Izetbegovića, većina SDA-ovaca godišnjicu smrti Sulejmana Tihoća danas prešutjela.